Monster Magnet
Na početku ove poluhladne veljače imao sam priliku počastiti svoje uši u Tvornici kulture na nastupu američkih rokera iz New Jerseya zvanih Monster Magnet. Nakon što su izdali svoj studijski album “Mindfucker” 2018., odlučili su ga svijetu predstaviti na europskoj turneji koja ih je dovela i do nas.
Predgrupa pod nazivom Puppy večer je otvorila pred svega dvadesetak ljudi koji su bili dovoljno glasni za njihov ukus, kao što je i sam frontman Jock Norton potvrdio. Zanimljivi mladići iz Ujedinjenog Kraljevstva odsvirali su skoro sat vremena svog materijala iz svog prvog i jedinog albuma “Goat” koji je izašao prošli mjesec, a čini ga mješavina heavy metala i grungea u obliku catchy pjesama.
Osim što su dečki vrlo zabavni i zanimljivih osobnosti, imali su priliku to dokazati time što su na pozornicu pozvali Jacka (ili barem tako tvrdi da se zove) da zapleše s njima, odnosno starijeg gospodina iz publike koji im je svima platio piće, a kasnije na pozornici lupao po činelama i uživao u strujama zraka ventilatora ispred sebe.
Puno jači i puno masniji zvuk ipak su nam dostavili Monster Magnet. Iako bend početke piše u 1989. godini, u duši i na pozornici su i dalje mladići koji ne samo da sviraju nego i žive žestoko u punom smislu riječi. Zvučali su glasno i masno, kako bi to i trebalo biti s tri električne gitare na pozornici, iako mi se na trenutke, vjerojatno zbog pokreta trzalicom i statičnom lijevom rukom na vratu gitare, činilo da je pjevaču Daveu Wyndorfu gitara više služila kao modni dodatak nego instrument.
Bez obzira na to, apsolutno mu nitko na tome nije zamjerio jer je njegova komunikacija s publikom bila u glavnom planu, a svakako i dizanje atmosfere. Najviše se glasnica čulo na pjesmi “Space Lord” iza koje je uslijedio bis s čak tri skladbe, od kojih su za kraj ostavili svoj “Powertrip”.
Za bend koji je već dugo u pogonu skupila se umjerena količina ljudi, ali dovoljno glasna da njima udovolji. U publici je bilo puno mirnije nego na pozornici, ali bila je izražena ona kemija i povezanost između benda i fanova. Pretpostavljam da bi za ljubitelje klasičnog heavy metala i hard rocka ovo bila prava poslastica, ali za malo zahtjevnije i prebirljive uši ovo ipak ostaje na razini nečega što smo već čuli više puta od različitih izvođača.
