The xx + Jenny Hval
Teško je nekome tko jučer nije bio na koncertu The xx dočarati kako to
izgleda kad te jedan toliko minimalistički, ogoljeni electro pop uspije
tako duboko dirnuti.
Upravo je to pošlo za rukom triju sastavljenom od Romy Madley Croft, Jamieja xx-a (koji je svoje umijeće dokazao i neovisno od benda, izvrsnim albumom “In Colour“) i Olivera Sima, koji je u Boćarskom domu nakon mlakog i neupečatljivog nastupa Jenny Hval od strane publike dočekan kao da se radi o živućim legendama, a ne bendu s dva objavljena albuma.
Lijepo je kad se takav doček već u prvim minutama koncerta opravda, a ova je skupina mladih Britanaca, baš kao i nedavno White Lies, to itekako napravila. Od novog singla “On Hold“, preko hitova s prvog albuma kao što su “Crystalized”, “VCR”, “Shelter” i “Islands” pa sve do završetka uz krasan instrumental “Intro” i ponajbolju stvar s drugog albuma, dirljivu ljubavnu pjesmu “Angels“, The xx nisu prestajali oduševljavati svojom pojavnošću, kemijom između sramežljive Croft i elegantnog Sima i savršenim nadopunjavanjem decentnih, no čistih i vrlo preciznih vokala. 
Jednako tako nadopunjuju se i Simov bas s metalnim zvukom Romyine gitare, koja baš kao i na studijskim izdanjima, neodoljivo podsjeća na dionice iz Isaakova hita “Wicked Game”.
Ipak, pjesme koje Croft i Sim pažljivo grade uz pomoć beatova Jamiea Smitha puno su više od kopije jednog stila sviranja. Njihovi glasovi i oprezno prebiranje po žicama stvaraju prigušenu energiju koja povremeno eksplodira uz plesne ritmove ili pak postupno pojačavanje zvuka električnih bubnjeva kao što je to slučaj s “Infinity“, najboljem uratku benda ne samo na prvijencu, nego i uopće. Taj potmuli crescendo sjajno je izveden jučer u Boćarskom domu i bio je to uvjerljivo najbolji moment jedne jako lijepe večeri. 
S obzirom na to kako su dočekani, vjerujem da će se The xx vrlo brzo vratiti u Zagreb koji je uz njih vjerno stao na početku uvjetno rečeno ‘povratničke’ turneje uoči koje su, kako su i sami jučer rekli, bili vrlo nervozni.
Srećom, ta se nervoza nije osjetila ni najmanje na svirci koja je bila kirurški odmjerena, a zahvalnost publici za takav prijem bila je očita na nasmijanim licima xx-ovaca.
