Treći u nizu odlazaka na MENT mi je samo potvrdio ono što sam i ranije znao i zbog čega mu se neprestano vraćam nakon ‘prve ljubavi’. To mi je najbolji, a i najdraži mali festival, jer svake godine ponudi pregršt klupskih bendova u kojima uživam. Kakav je bio ovogodišnji MENT?! Još bolji od očekivanog. Ekipa iz organizacije vjerojatno pomno posluša svaki bend do najsitnijih detalja, pa je meni kao slušatelju teško pronaći neku dlaku u jajetu, posebno jer mi je dojam da prosjek kvalitete (barem onoga što se meni sviđa) iz godine u godinu raste, a tako i samih bendova koje odmah zabilježim u svoju imaginarnu bilježnicu s top bendovima. Tu ću upravo izdvojiti takve bendove, odnosno Prvih 11 MENT-a 2020.
Svake godine festival otkriva i neka nova mjesta po Ljubljani, pa smo tako prošle godine po prvi put išli na Grad, a ove godine su školski domovi i hosteli otvorili svoja vrata za nastupe na MENT-u. Upravo Dijaški dom Tabor me najviše fascinirao jer se njegova dvorana čini kao idealna za koncerte, pa vjerujem da organizatorima nije preteško otkrivati nove prostore kad imaju toliko predivnih opcija (npr. Stara mestna elektrarna, Slovenska kinoteka, cijeli Grad na čijem bi se prostoru mogao bez problema održati neki manji festival koliko lijepih dvorana ima…).
Vratimo se ipak samom glazbenom dijelu MENT-a jer se o njemu ima što pričati. Nakon uvodnog dana u Šiški, te dva dana po klubovima, zbrojilo se oko 30 koncerata koje sam pogledao. Malo tog me razočaralo, a većina me oduševila, a neki čak i oborili s nogu. Pravila su i dalje ista, iz ponuđenog švedskog stola uzimao sam ono što bi mi se prema opisu moglo sviđati ili što bi bolje popunjavalo rupe sa zanimljivim izvođačima, tako da sam svaki nastup gledao od 15-ak minuta pa do punog koncerta (slot od 40 minuta). Ponovno sam se trudio preskakati domaće i regionalne izvođače, jer njih imam prilike često gledati, iako ovom zgodom ima iznimaka i to s razlogom… ‘Ajmo vidit ‘nogometnih’ Prvih 11 ovogodišnjeg MENT-a.
11Cheap House (Francuska)
Oni su svirali u Skalnoj dvorani koja je zapravo najmanji koncertni prostor u dvorcu, ali ipak iskoristiv. Kako je danas sve popularniji jazz koji miješa različite utjecaje (najbolji primjer Chui kod nas), tako i ovi Francuzi nekoj standardnoj formi nadodaju mnoge plesne elemente, pa me ne bi čudilo da ovaj bend zateknem na festivalima u predjutarnjim satima kako rade dernek za kraj.
10Šajzerbiterlemon (Srbija)
Iznimka o regionalnim izvođačima morala se prekršiti radi njih, jer su mi imali top album u 2019., a nikako da mi dođu bliže. Kako su krenuli u nastup, činilo mi se da sam pogriješio što sam prekršio pravilo, ali te dvije pjesme kao da su bile ispipavanje terena i rješavanje treme. Nakon toga je krenuo kaos post-punka, noisea, bacanja po podu, deranja, šutke u publici… Definitivno su bend na kojeg treba obratiti pažnju narednih godina.
9Skinny Pelembe (Velika Britanija)
Skinnyjevi korijeni su iz Južnoafričke Republike, ali mjesto boravka mu poprilično određuje glazbu. Britanija danas očito može biti vrlo inspirativna za mnoge, pa tako je i Skinnyjeva muza opčinjena njome. Poprilično je eklektičan i na prvu bi se lako dao usporediti s Kiwanukom u tom nekom folk-rock-soul-štogod điru, a time da Skinny ima vrlo dubok i upečatljiv vokal koji mu daje poseban šarm.
8Wooden Whales (Rusija)
Ponekad je lijepo vidjeti neke ekstreme, a Wooden Whales izgledaju tako. Da li si možete zamisliti operetno pjevanje na indie rock?! Ja do petka to nisam mogao niti zamisliti, a sad kad sam čuo uživo, mogu reći da je to odlična kombinacija koju bih svakako volio ponoviti. Simpatičan curetak imao je velikih problema sa svojom tijarom tijekom nastupa, ali je zato predivno ispuštala glasove na glazbu koju joj je bend slagao.
7Black Country, New Road (Velika Britanija)
U jednom trenutku pred kraj ljeta prošle godine iskočili su mi Black Country, New Road i od onda mi ne daju mira. Čekirao sam odmah gdje ih vidjeti i MENT je bio prva prigoda. Iako su u tom trenutku imali samo jedan singl vani (odličan “Sunglasses”) osjetilo se da se radi o odličnom novom bendu. Oni indie rock sviraju u stilu jazz improvizacija s vokalom koji je ponajprije spoken word. Sve djeluje odlično i moćno, ali ipak je mala manjkavost vokala koji uživo ‘malo puca’, dok sedmeročlani bend na stageu izgleda kao da su se malo posvađali. Ipak, njihova glazba pobjeđuje i osvaja na prvu, u to nema sumnje.
6Alicia Edelweiss (Austrija)
Alicia je baš bila u tom odličnom prostoru Dijaškog doma Tabor i osvojila me svojom pozitivnom uvrnutošću. Za instrumente koristi sve što joj dođe pod ruku (ali doslovno bilo što), a pjeva o ljubavi i samoći kroz teme koje obuhvaćaju kućne poslove ili priče o žoharima koji se ne žele družiti s njom. To je freak folk u najpozitivnijem obliku, nešto kao mješavina Amande Palmer (one neozbiljne na ukuleleu) i Joanne Newsome.
552 Hertz Whale (Slovačka)
Mračan post-punk je oduvijek bio popularan kod nas, pa je tako trebalo ići skoknuti i vidjeti ove Slovake koji su po tekstu u aplikaciji djelovali kao nešto što se ne smije propustiti. Upravo tako je to i bilo uživo. Euforično, mračno i melodično, post-punk koji se ne libi shoegazea niti klasičnije forme indie rocka. Mrak je i dalje oko nas…
4Klinika Denisa Kataneca (Hrvatska)
Zašto sam gledao hrvatski bend i time prekršio to svoje pravilo?! Bila je rupa, pa sam odlučio vidjeti zašto često preskačem Kataneca uživo. Koliko god mi njegova glazba zanimljiva, tako mi njegov vokal često ‘bude previše’, ali ovim nastupom uživo dokazao mi je koliko sam u krivu cijelo vrijeme. Ne znam što se dogodilo, ovdje me vokal nije nimalo smetao te sam jednostavno krenuo ploveći s njima u psihodeličnom folk-rocku.
3Petrol Girls (Austrija/Velika Britanija)
Jedan od top albuma prošle godine mi je bio upravo od Petrol Girls i uz Black Country, New Road bili su glavni razlog moje posjete Ljubljani (ok, serem, išao bih i bez njih!). Uživo rasturaju. Istina, zbog kašnjenja prethodnog benda i malo duže tonske, Petrol Girls su počeli dobrih pola sata kasnije od najavljenog termina, ali to nije umanjilo njihov brutalni feminist punk-rock. Mnogo priče između pjesama o pravima žena (i drugih zakinutih) te puno energije tijekom svirke. Još da nije svirala potpuno nova basistica kojoj je to bila prva svirka s bendom, bilo bi još upečatljivije.
2Dakh Daughters (Ukrajina)
Dan otvaranja šestero Ukrajinki je oduzelo show glavnoj zvijezdi Kamaalu Williamsu. Žene su jednostavno razvalile svojom pojavom, glazbom i smiješcima na licima. One su glumice u teatru, a valjda u slobodno vrijeme pjevaju u ovom bendu. Sve sviraju sve instrumente i često se mijenjaju na njima, plešu, pjevaju… Ukratko, zamislite ukrajinsku narodnu glazbu prebačenu u folk-pop-rock vode koje izvode Tiger Lillies. Zvuči neodoljivo, zar ne?
1Slift (Francuska)
Negdje usput sam čuo frazu da su oni ‘francuski Gizzardi’ – ja rekao: odlično, može! I dođem u Menzu pri Koritu, 3 dečka se naštimavaju i krene uragan… Prođe 15 minuta, a oni odsvirali tek dvije pjesme. Nakon 25 minuta kažu ide zadnja. Ja si mislim kako zadnja kad trebate svirati 40 minuta. Da, bila je zadnja. Između njih u tih deset minuta, ne znam više da li je bila jedna ili su bile dvije pjesme – generalno, potpuno nebitno. Jel’ znate onaj osjećaj kad mislite da bi vam nešto moglo biti dobro, a onda kad krene, pokosi vas još više nego ste očekivali? Da, Slift bi se moglo usporediti s Gizzardima, jer isto sviraju psihodelični rock koji kreće od Led Zeppelina naovamo. Tih 40 minuta je prošlo za sekundu, donja čeljust je bila do poda. Bilo je tehničkih problema, ponajprije s mikrofonima, ali njih to nije jebalo niti najmanje, gazili su i gazili, imali dugačke solaže koje nisu u niti jednom trenutku dosadile… Jednostavno, to je bilo to i uopće me ne bi čudilo da mi ovo bude i koncert godine, jer su me Slift doslovno oborili s nogu.
