Manu Chao savršeno legao na smisao i ideju Špancirfesta

Bilo je utješno vidjeti jučer rijeke ljudi kako se slijevaju prema Starom gradu u Varaždinu, posebice nakon otužne posjećenosti dosadašnjih nastupa na glavnoj pozornici Špancirfesta.

Oko 22 sata, taman kad se gužva ispred ulaza na Starac smirila, na bini se pojavio bend predvođen 55-godišnjim karizmatikom čije je ime pravi jezični slalom (José-Manuel Thomas Arthur Chao) pa stoga ni ne čudi postojanje simpatične kratice Manu Chao.

Već su se u prvih 15 minuta nastupa mogle primijetiti njegove dvije glavne značajke, a to su odlična atmosfera s jedne strane i glazbena jednoličnost s druge. Naime, Manu Chao je vesela i zabavna družina koja zna privući publiku na koncert i ondje je dodatno zapaliti i rasplesati. No, cijela je ta priča s muzičke strane vrlo jednolična, baš kao i u slučaju Dubioze Kolektiv kod nas.

Usprkos tome, publika je odlično reagirala na svaku stvar i nije se osvrtala na repetitivnost i tehnički aspekt koncerta, već se prepustila pozitivnoj vibri koja se osjetila u zraku, baš kao i sveprisutni miris marihuane.

Set-lista je bila očekivano ispunjena hitovima poput “La Vida Tombola”, “Me Gustas Tu”, “Bongo Bong”, “Se Fuerza La Maquina” i drugim, za bezbrižno cupkanje stvorenim pjesmama. Izvedba pjesme “Clandestino“, uz veliki natpis ‘Refugees Welcome’, donosi muzički najkoherentniji i najbolji moment koncerta, a uz povik ‘Shame on you Europe’ Manu je poslao nedvosmislenu poruku o nasušnoj potrebi za kolektivnom solidarnošću prema slabima i obespravljenima.

“Mr. Bobby” također je vrhunski odrađena stvar koja je samo nastavila dobar niz tijekom puno bolje druge polovice nastupa. Repetitivni umca umca ritmovi na bubnjevima i ovdje su bili prisutni, no za razliku od ranijih faza koncerta čulo se puno više električne gitare, a sve zajedno fino je zaokruženo tipičnim latino zvukom truba.

Iako osobno nisam impresioniran glazbenim aspektom showa kojeg je jučer servirao špancirerima, Manu Chao je izvođač koji se mora doživjeti. Možda ne zbog vrhunske glazbe, no svakako zbog neupitno dobre atmosfere i druženja. Iz tog razloga sve zajedno podsjeća me više na masovnu hipi veselicu nego koncert u klasičnom smislu te riječi. Upravo to i savršeno odgovara konceptu najvećem regionalnom festivalu uličnih šetača.