Posljednjeg dana Spring Roll Festivala, koji se održavao u Zagrebu, sinoć, 30. ožujka, u SKUC-u je gostovao jedan od legendarnih američkih sastava Living Colour. Je li legendaran pretendenciozna riječ ne znam, ali ne smije se zanemariti utjecaj koji je ovaj bend imao nekada. Pa i danas.
Zahvaljujući svojoj izvrsnoj glazbi, ovaj bend širom svijeta ima mnoštvo fanova, a većina njih, siguran sam, sa sjetom se prisjeća starijih albuma “Vivid”, “Time’s Up” ili “Stain”. Riječ je o trojici odličnih muzičara predvođenih pjevačem Coreyem Gloverom. Zanimljivo je da u vrijeme kada su se pojavili i počeli svirati bili su jedan od rijetkih crnih bendova koji su se probili prašeći čistokrvni hard rock.
Počeli su djelovati krajem osamdesetih godina no poslije nekoliko godina rada nestali su sa glazbene scene. Punih deset godina nakon zadnjeg snimljenog zajedničkog albuma, Living Colour se vraćaju pod svjetla pozornice prošle godine albumom “Collideoscope“. Upravo je Spring Roll Festival bio dobra prilika da se taj rad prezentira zagrebačkoj publici.
Uvertira njihovom nastupu bila je zagrebačka rock grupa Veliki Bijeli Slon. A onda negdje oko 22:30 (koncert je trajao puna dva sata) na stage stupa četvorka iz New Yorka. Dočekala ih je poluprazna ili polupuna, kako hoćete, dvorana Pauk. Unatoč velikim očekivanjima, odmah moramo reći da je koncert ipak bio samo prosječan i ništa više. Očito su se svi prisutni nadali da će čuti stare prepoznatljive hitove od samog početka. A koncert je počeo sa nekoliko novih (prošlogodišnjih) pjesama. Redale su se “A? Of When”, “Flying” (stvarno odlična stvar i nije mi jasno kako sa njom nisu napravili veći uspjeh), “Sacred Ground” ili “In Your Name”.
Izgleda da se prisutna publika nije baš navikla na album “Collideoscope” pa neki već sredinom koncerta odlaze kućama pomalo razočarani. Prvo veće komešanje i odobravanje vidljivo je prilikom izvedbe stare stvari “Glamour Boys”, kao i pjesme “Cult Of Personality” jedne od najvećih hitova i zaštitnih znakova ovoga benda. Zapravo dosta je ironično da su svi u dvorani najbolje reagirali na “Seven Nation Army” od The White Stripesa.
Tokom nastupa Corey Glover je u nekoliko navrata pokušao uspostaviti komunikaciju sa publikom, pogotovo prilikom izvedbe “Elvis Is Dead”, no publika je uglavnom stajala i gledala. Svaka čast prvim redovima, tamo se u nekoliko navrata nešto i događalo. Onima koji su dvoranu napustili prije kraja može biti žao što nisu čuli pred sam kraj koncerta još jedan klasik “Love Rears It’s Ugly Head“. U tih nekoliko minuta Living Colour se pokazao u svjetlu u kojem smo ga svi i očekivali od početka. Ovu su pjesmu izveli stvarno moćno i upečatljivo i njome dokazali da u krvi još imaju dinamita. Posljednju pjesmu na koncertu posvetili su čovjeku koji je napisao ‘Hendrix’ na zagrebačkom Savskom mostu.
Na kraju konstatacija da je ovaj koncert održan prije kojih desetak godina, kada su Living Colour bili u naponu snage, bilo bi bitno drugačije, sigruno bolje. Sve u svemu vrijedilo je sinoć posjetiti SKUC ako ništa drugo onda zato da vidite na djelu jedan bend koji je prije dosta godina bio inspiracija i uzor mnogim današnjim sastavima i koji je mnogima otvorio vrata uspjeha.
Foto: K.B.
