222 posjetitelja, nekoliko konobara i pokoji uljez sa strane su se okupili u zagrebačkom klubu Purgeraj 12.5. na koncertu ponajbolje hrvatske rock grupe svih vremena – Majke. Iako koncert nije bio vrhunski, svim je posjetiteljima pružio dobru zabavu uz obilje prvoklasnog rock’n’rolla.
Rijetko ćete naći grupu u povijesti hrvatske ili južnoslavenske rock glazbe koji je preuzimala toliko rizika, toliko uporno vozila po adrenalinskim vrhuncima i koja je toliko puta kroz razne tragedije dotakla dno kao što je riječ o Majkama.
Prema Baretu čak i Keith Richards djeluje kao član zbora Bečki dječaci, a koncert u Purgeraju sugerira da bi stare ploče Majki u usporedbi s novom (koju tek pripremaju) mogle izgledati kao pitka romantična komedija.
Nakon kraće najave, u 22:45 na binu su se počeli penjati Bare, Zoran, Kruno, Bero, Alen i Nedjeljko zvani Kilmister. Za razliku od recentnog albuma “Unplugged“, ovo je bio koncert u kojem su električne gitare bile odvrnute do desetke. 
Pjevač, tekstopisac i vizualni fokus grupe Goran Bare je djelovao prilično sagorjelo i iznimno nihilistički raspoloženo. Nihilističko raspoloženje je možda glavni razlog što su najuspješnije izvedbe na koncertu bile one s albuma “Razdor” (najmračnijeg izdanja grupe), a i “Vrijeme je da se krene” je zazvučala kao da je baš pravi trenutak da Bare sam sebi još jednom pruži ruku. Borba s umorom je trajala skoro cijeli koncert, a kad su Baretu glasnice otkazivale, mikrofon je preuzimao ili gitarist i koautor većine pjesama Zoran Čalić ili češće publika koja je znala sve riječi iz antologijske pjesmarice benda.
“Odvedi me u svijet svoj, pod zemlju, nebo, nije važno, sljedbenik sam tvoj” pjevao je ‘ukleti’ pjevač na oduševljenje publike, međutim, u njegovu glasu nije bilo teško prepoznati bol i slabost koja je prestajala biti element izražavanja, nego je postala stvarna i zastrašujuća. S druge strane, energija publike je bila iznimno jaka te je poput serije jakih elektrošokova davala Baretu poticaj da vozi dalje, dublje, žešće.
Prisutnima je prezentirana i dojmljiva posveta pokojnom Dinu Dvorniku u vidu obrade “Hipnotiziran“, a vrhunci koncerta bile su izvedbe pjesama “Budi ponosan“, “Mene ne zanima“, “A ti još plačeš“, “Fantastična vatra“, “Ja sam budućnost” i “Daj mi“, koja je odsvirana na bisu.
“Hoćemo još, hoćemo još” vikali su okupljeni u 00:20 kada su Majke sišle sa scene. Nije bilo više. Izgaranje je bilo potpuno i bolno. Uostalom, Bare je crnog đavla ugrizao za muda. A na kraju nastupa izgledalo je kao da mu je đavao vratio istom mjerom.
foto: Walter
