Machine Head isprašili Tvornicu

    3785

    Kalifornijska metal skupina Machine Head, u utorak je iz prepune Tvornice izvukla maksimum atoma i energije koju je svaki fan mogao dati, ali nitko od njih nije požalio niti trenutka jer to je uistinu bio vrhunski metal koncert dostojan samo najvećih.

    Recimo, čisto hipotetski, da se netko… napio k’o svinja i zaboravio otić’ na predgrupe, te došao na koncert s dva sata zakašnjenja! Jel’ to vel’ki bed? Ako je tom nekom, jel’te izričito rečeno da ne smije propustit’ predgrupe!…Tako me je sram…


    Uglavnom, dok je moj mozak lutao bespućima pivske zbiljnosti, a naklapanje o neisplativosti mrezastih čarapa na minus deset ranjavao mozak jedinog muškarca u kokošinjcu, u Tvornici se vec debelo prašilo. Naravno, kleta moja sudbo, da je sve počelo na vrijeme, u 19:00(!), neobično rano za ovakav tip koncerta (s obzirom da se u ‘Čvari nešto tak’ veliko ne bi desilo prije ponoći), pa će izvještaj o predgrupama biti baziran na komentarima onih koji su ih čuli (znate, onih pametnih, koji su svoju pivu cuclali na toplom). Dakle, od njih deset svi su rekli da su Calibani loši, a kao razlog tog zla njih je pet navelo ‘pederskog pjevača’. God Forbid je, prema istom uzorku anketiranih, bio dobar do odličan i ovo sramotno oskudno izvječće o predgrupama približilo se svom kraju. U biti, to je kraj, hm.


    Ali…naglo otrežnjenje nastupilo je istog trena kad je jedino pametno muško uzviknulo: “Ej, ljudi, Machine Head svira!” Obaranje svjetskog rekorda u šprintanju do ulaza u Tvornicu debelo se isplatilo kada smo ugledali ni manje ni više bar milijun metalaca u ekstatičnom zanosu headbanginga koji su neopisivom energijom i nabrijanošću dahom i znojem natopili zidove, za ovakav event, premale Tvornice.


    Nakon početne euforije nastupila je opća panika kada je gitarist MH-a, u potrazi za osvježenjem, uspio nasmrt preplašiti rulju. Naime, Phill Demmel je pao u nesvjest! Kratka intervencija u backstageu vratila ga je na noge i tulum se mogao nastaviti. Sve one, koji su se tu večer pobojali da neće čuti ništa više od čiste promocije “Through The Ashes Of Empires“, čekalo je veliko iznenađenje: “Imperium”, “Descend The Shades Of Night” i “Days Turn Blue To Gray” bile su jedine stvari s novog albuma koji još nije potpuno legao u uši hrvatskih fanova premda je dobio titulu najboljeg albuma u 2003. prema Metal Hammeru. Ostatak repertoara popunjen je stvarima s manje dobrih, ali već kultnih “Supercharger” i “The More Things Change”.

    Svirka je bila fantastična, nabrijana, rasturajuća i još bi se dalo nastaviti dugi niz komplimenata, ali ono što je učinilo tu večer i tu svirku zaista posebnom bila je zaista prekrasna publika koju nije mogao zaustaviti niti nedostatak kisika niti oštar miris tjelesnih tekućina niti ogromna količina alkohola koja je pretvorila Tvornicu u ogoman kazan iz kojega je destiliran eliksir metalske životne filozofije – pij, brij i ignoriraj Slavena Bilića! Naime, znam da ovo ne paše, al’ Slaven Bilić je fakat bio na koncertu! Sasvim skromno cuclao je svoj baby Tuborg, sramežljivo zaljepljen za zid i da nije bilo moje trendy prijateljice ne bih ni skužila da je to on.

    Muziku podržava

    Zaboravimo na njega i prijeđimo na ono što je diglo cijelu Tvornicu u zrak. Nakon očekivanog bisa, uslijedilo je nešto sasvim neočekivano – u dečke iz Machine Heada, razdragane fantastičnom ekipom i dobrim pivom, ušao je stari duh iz neke davno zaboravljene garaže nekog predgrađa iz davno minulog puberteta koji je pokazao koliko su metalci odani svojim korijenima i uzorima: “Creeping Death” od Metallice, “Trooper” od Maidena i od danas zauvijek legendarni “Walk” od Pantere bili su savršen crescendo savršene večeri, melem na ranu koja će se otvoriti danas u srcima mnogih od nas.

    Foto: Martina Jurak

    0 Shares
    Muziku podržava