Tri trenutka s koncerta Lorde u Šibeniku koje sam ponijela sa sobom doma

    4189

    Izvještaj s koncerta Lorde na Tvrđavi sv. Mihovila, Šibenik.

    Moja 2017. godina nije bila za pohvalit’ se. Kriza dvadesetih odjednom se osjetila itekako stvarnom i razornom – slatka maštanja koja sam revno njegovala od još osnovnoškolskih dana odjednom su bila zamijenjena najozbiljnijim razmišljanjima o pronalasku nekog toliko bazičnog posla da mi mozak vječno može biti napola ugašen i da tako sretno i zatupljeno dočekam pozne dane. Činilo se jednostavnije.

    Lorde
    Lorde, foto: Valerio Baranović

    Ono što mi je pomoglo u tom nervozom nabijenom razdoblju bila je, kao i uvijek, muzika. Dva sam albuma, potpuno drugačija po zvuku i žanru, puštala od jutra do mraka – do te mjere da je cimerica imala 50% šanse da pogodi koji će je izvođač dočekati kad uđe u stan i ugleda mene kako lijeno slinim na kauču. Prvi je Interpolov “Turn On The Bright Lights” a drugi je Lorde i njezin “Melodrama”. Od trenutka najave, nije bilo upitno da će nestabilna 22-godišnja ja u društvu nešto  sređenije 27-godišnje mene sinoć otići na prvi od dva koncerta Novozelanđanke na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila, odnosno na prvo gostovanje Lorde u Hrvatskoj. Kako je ovaj koncert bio jedno posebno iskustvo o kojem bi danima mogla pričati, neću se držati kronološkog tijeka koncerta. Neću nabrajati koje je sve pjesme otpjevala, reći ću samo da je izabrala najbolje od najboljeg sa sva tri albuma – i tu stajem.  Umjesto toga, istaknut ću tri trenutka koje sam sinoć ponijela sa sobom doma i koje neću tako lako zaboraviti.

    Lorde je jedva dočekala doći u Hrvatsku – posvetila nam je i pjesmu

    … a za one kojima možda nije bilo jasno zašto je, nekoliko minuta pred početak koncerta, jedan naizgled posve običan par zaradio gromoglasan pljesak te skandiranje imena “Sonja!”, riječ je bila o roditeljima pjevačice. Naime, roditelji Vic i Sonja – čija obitelj s majčine strane vuče korijene iz Dalmacije – također su prisustvovali premijernom nastupu njihove kćeri Hrvatskoj. Lorde je tijekom čitavog koncerta pričala o svojoj posebnoj poveznici Hrvatskoj, a jednu pjesmu nam je i posvetila. Riječ je o stvari “Ribs” koja slavi toplinu prve ljubavi, odane prijatelje, kasnonoćne razgovore na pustim ulicama – nostalgijom obojeni stihovi rastopili su publiku koja je pjevačici svakim novim stihom potvrđivala da smo joj zaista jedini prijatelji koji joj trebaju (kako kaže jedan od stihova te pjesme), i to dok su iznad tvrđave prikladno pucali – blještavi vatrometi.

    Hvala publici što ste mi izazvali trnce gotovo veće od Lorde

    Na sinoćnjem koncertu bilo je oko 1200 ljudi kojima idu zasluge za neke od najljepših trenutaka koncerta. Nakon što su fanovi ispratili sjajnog Marlon Williamsa, još jednog Novozelanđanina koji je bio oduševljen time što je imao priliku svirati u suton na ovakvoj lokaciji, krenula je polusatna playlista pjesama da se skrati vrijeme u kojem se pozornica pripremala za izlazak Lorde. Čini mi se da je predzadnja pjesme te playliste bila Natalie Imbruglia i njezina ”Torn”; već je u tom trenutku nabrijana publika pjevala sve stihove uglas, nešto što nije česta pojava na svirkama. Opća euforija nastala je, naravno, kada je Lorde izišla na pozornicu, ali ono čemu sam svjedočila nisam mogla zamisliti u najluđim snovima: imam dojam da je gotovo svaka osoba znala apsolutno sve pjesme od riječi do riječi što je na momente ostavilo i samu Lorde vidno, ali i očekivano ganutu. Moram naravno napomenuti da među 1200 polaznika nisu bili svi Šibenčani, odnosno Hrvati: našlo se tu ljudi iz SAD-a, Velike Britanije, Slovenije, Meksika, Filipina, Kuvajta… Teško mi je procijeniti koliko je omjer bio između domaće i strane publike, no čak i da je pola-pola, skidam kapu svima koji su pridonijeli nevjerojatno revnoj podršci za koju je i sama Lorde rekla da je neće nikad zaboraviti – klišej je ovo koji mnogi glazbenici izgovaraju krajem koncerata, no njoj sam povjerovala. Hvala publici što ste mi – uz Lorde – izazvali trnce.

    Lorde
    Lorde na Tvrđavi sv. Mihovila, foto: Valerio Baranović

    Izvedba “Solar Power” proslavila je sunce, sol u kosi te ljetne fešte uz šarene konfete

    “Solar Power” je stvar na koju gledam gotovo kao na ljubavno pismo Wham!-u i njihovoj “Freedom” – pjesma melodijom neodoljivo podsjeća na kultni hit, a sudeći po romantičnom ljuljuškanju ljudi na tvrđavi utopljenoj u moru konfeta, izazvala je istu zaraznu feelgood atmosferu. Gotovo kao da je unaprijed napravila soundtrack za ovogodišnji prvi dan ljeta koji je ujedno i Svjetski dan glazbe – preksutra palim “Solar Power” i pravim se da pijem bevandu na nekoj ribarskoj večeri. Nema veze šta je utorak i šta sam u Zagrebu – nosim ova tri trenutka doma i ne dam ih nikome. 

     

    Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

     

    Objavu dijeli muzika.hr (@muzikahr)

    0 Shares
    Muziku podržava