Dalek je put od Zagreba do Pule. Zapravo i nije, ali ako čekate u koloni na Lučkom, na ulazu u Rijeku, na tunelu Učka i onda još na ulazu u sam grad Pulu, može vam se dogoditi da zamalo propustite ono zbog čega ste na taj put uopće krenuli. Upravo se to meni dogodilo u petak navečer, kada sam odlučila da bi baš bilo lijepo ljeto zaključiti jednim lijepim koncertom na otvorenom. A gdje ćete boljeg ambijenta od pulske Arene i ugodnijih melodija od Gibonnijevih dalmatinskih pop klasika.
Dakle, na cestama je bila gužva, a Gibonni je, zbog nestrpljenja, koncert na koji je čekao 15 godina počeo ranije nego je bilo planirano, nešto prije 21 sat, zbog čega se dogodilo da sam sam početak njegovog nastupa propustila (zbog čega mi je baš žao), kao i nastup predrgupe Ramirez (zbog čega mi uopće nije žao).
Navodno su se s prvim taktovima prve pjesme “Ovo mi je škola” Arenom prolomili glasan pljesak i uzvici oduševljenja, koje se moglo čuti tijekom cijele večeri, a ni sam Gibonni nije ostao baš emocionalno ravnodušan. Dobra je stvar što je neke od pjesama koje je svirao na početku ponovio kasnije na bisu, tako da i nisam ostala zakinuta za previše stvari.
A svirao je doista gotovo sve ‘velike’. Većinu su, očekivano, činile one s posljednjeg albuma “Unca Fibre“, iako se te večeri na repertoaru našlo mjesta i za starije hitove kao što su “Zlatne godine” i “Judi, zviri i beštimje“.
“U ljubav vjere nemam” Gibonni je otpjevao u duetu s jednim od gostiju, Oliverom Dragojevićem, koji je vraćao Gibi uslugu, jer je Gibonni gostovao na njegovom velikom konceru u Areni. Oliver je sam izveo još i “Lipa moja“, a umjesto najavljenog Bareta, Gibonniju se na “Anđeo u tebi” pridružila sa svojim vokalnim akrobacijama i Nina Badrić.
Osim domaćih gostiju, našao se tu i Tommy Emmanuel, koji je na gitari pratio Gibonnija na tri pjesme.
Dva i pol sata svirke nisu bile dovoljne publici u rasprodanoj pulskoj Areni (navodno ih je nekoliko stotina ostalo ispred bez ulaznica), pa su se Gibonni i ekipa morali vraćati na čak dva bisa.
Na prvom su izveli “Mirakul“, “Vrime da se pomirim sa svitom“, “Sve ću preživit” i “Oprosti“, dok je na drugom izveden samo “Libar“, jer je bilo već 23:30 i vrijeme da se i ta ljetna večer (koja je nekim čudom prošla bez kiše) prebrzo završi, kao uostalom i čitavo ljeto.
Do sljedećeg ljeta ćemo se još načekati, ali do sljedećeg Gibonnijevog koncerta nećemo morati čekati predugo, jer je onaj zagrebački zakazan za 15.9., a toplu ljetnu večer unutar zidina pulske Arene ovoga puta će zamijeniti led Doma sportova.
