Ako se po jutru dan poznaje, onda bi album grupe Letu štuke “Topla voda” mogao imati dug i sretan diskografski život. Na dvosatnoj koncertnoj promociji sastav je demonstrirao svoju sad već vrlo impresivnu pjesmaricu, a Dino Šaran se pokazao kao komunikativan frontmen. Iznenađenjima tu nije kraj. U pjesmi “Kao na zapad” je gostovao Igor Pavlica, čovjek kojem truba služi umjesto vlastoručnog potpisa.
Počelo je s “Gradom bez boje” u 21:30, nastavili s “Proteinima i ugljikohidratima”. Recentni album “Topla voda” je predstavljen u svojoj punini, sa svih devet pjesama i pjesme je publika prigrlila, pogotovo naslovnu stvar. Iako nije predugo prisutna u javnosti, “Bože zdravlja” je rasplesala publiku, a “Brojevi računa” su iz electro-rocka prebačeni u klasičnu rock numeru i postigli povoljnu reakciju okupljenih. “Zemlja gori” je podjednako uspješna na albumu i uživo. Umjetni limeni puhači odsvirani na klavijaturama lijepo dočaravaju autentičnost pjesme. “Kule” su posvećene svim migrantima ovog svijeta. Jak dojam su ostavile “Bočice”, “Ne poznajem” i “Kreten”. “Što čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene” (odnosno, pjesmu “Sunce”), pjevali su Šaran i gost večeri Darko Rundek.
Iako na plakatima piše: “Letu štuke”, svima je jasno da je to – Dino Šaran, čiji umjetnički senzibilitet je prejak da ga se može skriti iza imena benda, koji je solidno odsvirao svoje, unatoč nekim nepovoljnim okolnostima (čitaj: nasilni komentari na društvenim mrežama (taman prije početka promocije) jednog od bivših članova, od čega su se Šaran i Štuke odmah ogradili).
Dino Šaran je nemiran pjesnički umjetnički duh koji se slučajno utjelovio u tijelu rock kantautora. Ako postoji reinkarnacija, možda u idućoj varijanti bude utjelovljen kao poeta koji brani čast značajnih drugih u dvoboju, stavljajući vlastitu glavu na panj u borbi za pravdu i istinu. No, to je Šaran, neprilagođen romantik, vitez u službi svoje religije, uvijek u obrani obespravljenih, nešto kao bosanski Johnny Cash. Šaran je, s obzirom da sam ga gledao prije desetak godina, postao mnogo pristupačniji frontmen (vidjeli smo i polugolog Dinu koji je bacio majicu u publiku). U njegovim pjesmama se lako prepoznati, i sebe ili određene druge ljude, i određene situacije.
Bis se sastojao od pjesama “Žad” i “Mjesto za dvoje” (potonja odsvirana i otpjevana s Rundekom i Pavlicom), a na drugom bisu bend je odsvirao “A kada boli”. Bio je to sjajan završetak dobre koncertne večeri u kojoj smo vidjeli kako i dežurni introverti kao što je Dino Šaran mogu bez problema vladati scenom i kako još postoje ljudi koji vole njezino veličanstvo pjesmu.
