Produljeni vikend je spojio prvi dan ljeta koji je ujedno i Svjetski dan glazbe (Fête de la Musique), a koji je i zvuk uzbune da ljeto počinje, a njime i festival Let’s Rock 2 koji se odvio u dvije večeri na Tvrđavi Sv. Mihovila u Šibeniku. Ovo je druga godina, i ove je godine okupio 22 izvođača koja su u 2 dana na 3 stagea predstavljali domaću suvremenu muziku. Od 22 nastupa, iako su se neki preklapali, sve sam ispratio, nekoliko njih po prvi put obzirom da je među odabranicima bila većina vrlo svježih imena, a izdvajam 11 najboljih.
Ocjene su od 1 do 10, no i 1 i 10 su imaginarne, one se odnose samo za ovaj nastup. Recimo da je ovo nogometni način ocijenjivanja, kad smo već u tom duhu.
View this post on Instagram
Let’s Rock 2 rangiranje
11. Sun U – 7.3
Sun U je Sanja Šiljković i u ovom slučaju je nastupila kao trojac. Od svega je tu, zapravo, najzanimljiviji – stil. Pomalo mračni berlinski štih gdje nastupa kao vokal i električni bubanj, uz pratnju na matricama i klavijaturama. No iako pod ovim imenom još nije našla stabilnost nastupa i pjesama gdje ide malo engleski, malo hrvatski, sam nastup je jako siguran i to ohrabruje. Sam nastup je solidan, no više je to showcase verzija koja pokazuje da možemo očekivati nešto dobro u budućnosti, no što to ima trenutnu snagu.
10. Mary May – 7.3
Nije to još spremno za veliki stage na kojem je nastupila, osim u slučaju otvaranja za neka etabliranija imena jer nema još pjesama. No, bez brige, to je jedan moćan vokal s odličnom energijom.
View this post on Instagram
9. Mark Mrakovčić – 7.3
Jako me zanimalo vidjeti kako jedan odličan prvenstveno producent, odnosno, studijski igrač izgleda uživo. Barem prezentirajući vlastito ime. I čini mi se da se nakupila potreba za izražavanjem. Lani je izbacio prvi album pod vlastitim imenom koji je odličan i koji mi je i jedan od favorita 2020. Live nastup je pak, vrlo energičan, no vidi se i nedostatak sviranja. Nastup je bio na Parking stageu, a nadam se vidjeti ovaj nastup ipak u klubu.
8. Peki Pele – 7.3
Velik brk, još veći osmijeh. Dio retrowave trenda, odnosno, jugo disko nostalgija uz dozu humora. Nova je ovo priča pa i nema toliko safta, no nadam se da će priča potrajati i rasti jer brkova i jugo nostalgija su dobrodošao trend.
7. Boris Štok – 7.4
Možda i najveće ime festivala obzirom na staž i da često surfa radio valovima. Sa Štokom dolaze i djevojke u prvim redovima. Štok pjeva i pleše i dobro koristi svoj šarm, kao i svoj početak s Quassarom i hitom “Ti”. Iako je kao Quassar išao više smjerom koji je utkao sugrađanin Urban, sada mi se to čini kao da želi zamijeniti Massima kao miljenik ženske publike i safe booking za Valentinovo. Sam nastup je nastup nenametljivih profesionalaca koji i daje Štoku vizibilitet, a njegov nastup uz prije svega alternativan lineup dodaje glamur festivalu.
6. Kozmodrum – 7.5
Vrlo vjerojatno tehnički najbolji nastup festivala što i ne čudi obzirom da je to projekt jednog od naših najboljih muzičara uopće – Janka Novoselića. Ono što je ipak malo falilo je energija, groove, nečega.
5. Žen – 7.5
Iako je na tren djelovalo da nešto ne štima sa ozvučenjem i to što je nastup bio na parking stageu koji je, ruku na srce, najslabiji stage, ipak bi rekao da je ovo bio jedan od najboljih nastupa festivala. Žen raste, razvija se, sve su bolji. Sam nastup je dobra kombinacija ugodne buke i melodije. Odnosno, onoga što i inače obilježava indie / post rock bendove uz njima svojstven queer/feminist potpis.
4. Je Veux – 7.6
Željka Veverec definitivno odskače kvalitetom vokala kojim raspolaže. To je klasa za sebe i taj dio je neosporan. Nastupila je na glavnom stageu uz prateći bend iskusnih igrača koji znaju po šta su došli – ostaviti dojam. Publika je to prepoznala i vidi se povratni efekt i divljenje. Ono što malo nedostaje su same pjesme. Iako je Željkin prvi album pod ovim imenom naišao na hvalospjeve kritike, same pjesme nisu još sjele narodu. Možda je to samo zato jer se nisu dovoljno dugo puštale po radiju pa nam nisu toliko bliske. Da je to na mjestu, bila bi najbolja naša pjevačica i punila bi arene.
3. Nemanja – 8.0
Ono što nam je godinama falilo kod domaćih live bendova su bendovi na koje se pleše. Samim time nadilaze vlastiti žanr psihodelije i ulovit će svakog ‘ko se želi iskakati, a to je jedan od razloga zašto volimo live nastupe. I ovaj nastup je bio takav. Vrsni i tehnički i kreativno, uvlače te u set pjesama. Smješteni na stage ispod tribina koji je iako na otvorenom prostoru, vidno zatvoren pa se dobije klupski štimung što njima i jest prikladno okruženje.
2. RØLØ – 8.2
Ista stvar kao i kod Nemanje, ali s nešto više muzikalnijih slojeva i nešto manje psihodelični. Iako možda jedno od manjih imena na festivalu, iza benda stoje autori neprežaljenih Leut Magnetika s pojačanjima pa ni ne čudi izvrsnost i sigurnost u izvedbi. Plesni i vedri, a muzikalno odlični. Klupski/festivalski dragulj.
1. M.O.R.T. – 8.5
U samom startu se očekivalo da će ovo biti najbolji nastup na festivalu obzirom da imaju i bazu singalong fanova i dobru reputaciju. Ono što me čudi je da ovaj sound ex yu rocka još uvijek pali, no M.O.R.T. to radi inteligentno, karizmatično, energično, zabavno. Možda nam je samo falio taj jedan odličan mladi rock nositelj. Na tren me podsjete na mladog Bareta ili mlađeg Rippera. Iako više volim zaokruženije nastupe, teatralnost, suvremeniji pristup, stilski nastup kakav imaju Sun U, The Siids ili Peki Pele, no M.O.R.T. to ne zanima. Kužim. Zero bullshit, samo energija. I upalilo je. Odnijeli su sve pred sobom.
