I dok se mnogi opraštaju od Hladnog piva u Domu sportova (ja sam se s njima oprostio 2005. na istom mjestu, ali u Velikoj dvorani, iako sam nakon toga bio i na Šalati dvije godine kasnije), petak navečer sam iskoristio za drugačiju svirku, na potpuno drugačijem mjestu. Kako još uvijek nisam pogledao uživo 21 vek i Kontradikshn, prije godinu dana Lelee u KSETu su bili odlični, a u Gornjoj Radgoni još nisam bio, matematika je bila jasna gdje ću provesti večer. Nažalost, Kontradikshn je otpao zbog bolesti.
Vasko je jedan od najlegendarnijih likova sa scene. Čini mi se kao da cijelog života želi biti što više underground, bez neke želje za masovnim uspjehom i uživa u takvom životu potpunog alternativca. Kao što se zna, Bernays Propaganda su se raspali (zauvijek?!), pa je svoj fokus tada stavio na ‘paralelni’ bend 21 vek koji je osnovao s članovima iz posljednje faze Bernays Propagande, Denijem i Radetom. Ekipa diše kao jedno, radi sve zajedno i djeluje da imaju pregršt ideja i motiva za daljni razvoj 21 veka.
Vasko je već i prije bio frontmen i pjevač benda (primjer Xaxaxa), bio je i samo s mikrofonom u ruci (na pokušaju samostalne karijere), ali ovdje je sve baš sjelo na svoje mjesto iz više razloga. Nisam siguran da će uspjeti dosegnuti popularnost Bernays Propagande u njihovom zenitu (iako im to od srca želim), ali ovakvu zabavu treba vidjeti i doživjeti uživo. Jednostavno, to je vrhunska zabava u kojoj Vasko pokazuje koliki zabavljač može biti, a između pjesama to može zazvučati i kao stand-up komedija, posebno kad bubne nešto poput ‘mi nismo nešto, zato su poslije nas Lelee’.
Naravno, to ne bi bilo toliko uspješno da nema odlične pobočnike, a Deni i Rade to sigurno jesu. Deni je još iz vremena Fonije pokazao o kakvom se talentu radi, a sad 10-15 godina kasnije, mnogo iskusniji i još bolji, jasnije dočarava zvučne kulise gitarom i elektronskim premazima u pjesmama. S druge strane, Rade svoj bas zna u dušu, te baca ritam za ples što u konačnici dovodi do pravog spektakla uživo.
Pred nekih 20-30 ljudi u Mladinskom centru, 21 vek je ispucao svoj set za otprilike jedan školski sat, a u njemu su se našle pjesme sa svih albuma. Svi najvažniji hitovi su bili tu, pa je zabava bila zagarantirana, a ja danas još pjevam ‘me boli dušata, me boli glavata’…
Kako je Vasko rekao ‘mi nismo nešto, zato su poslije nas Lelee’, ne bih se složio s time. 21 vek ima svoju priču i u tome je vrlo dobar, dok su Lelee nešto sasvim drugačije, a ono što oni rade je također odlično. Za razliku od početnih koncerata gdje su bili kao trojac (bas-gitara-bubanj), danas je to postao četverac u kojem je ‘synth-majstor’ postao punopravni član benda. Iako su već kao trojac imali odlične koncerte, s dodatnim zvučnim kulisama, pjesme su dobile na punini, pa sad Lelee zvuče još moćnije nego prije.
Jelena i Damjan zajednički dijele vokalne dionice, te ta muško-ženska vokalna izvedba djeluje vrlo šarmatno i zavodljivo. Ipak, njihova glavna snaga jest taj groove koji proizvode, koji je čas neki psihodelični surf, a čas nabrijani indie punk-rock. Njihov ‘školski sat’ prošao je u predstavljanju albuma prvijenca “Čuka bije pumpa” uz pokoju novu pjesmu, pa kad su odsvirali sve što imaju (zasad), proglasili su fajrunt.
Već u KSET-u su me Lelee oduševili, a ovo jučer je bila još jedna stepenica više, te se nadam da će i dalje ići u tom smjeru. Jednostavno, ovakva scena se premalo prati, posebno se kod nas slabo prati slovenski indie, ali vjerujem da će Lelee ubrzo pronaći svoju (zasluženu) publiku koja će uživati u njihovim tonovima kao što to radim i ja.
Iako dijametralno suprotni, 21 vek i Lelee su pokazali kako zajedno može funkcionirati alternativna scena Balkana. Dok jedni isfuravaju opuštenu zabavu, drugi briljiraju u beskompromisnoj svirci, što u konačnici dovodi do zaključka da mi je iznimno drago što sam večer proveo na sjevero-istoku Slovenije, iako je magla po putu učinila to iskustvo gotovo pa nezaboravno.
