Kries i Seckou se pokazali pravom poslasticom

    1944

    Ethnoambient i njegova veza s Danom kulturne raznolikosti i ove su nam godine donijele u Zagreb nekoliko vrlo zanimljivih događanja, a zaključno s dva koncertna dana u kojima smo imali prilike vidjeti već u Zagrebu dokazane izvođače, kao i nove koji još nisu svirali u Zagrebu, ali su se predstavili solinskoj publici na ljetnom, originalnom izdanju festivala. Prve večeri, u četvrtak 24. svibnja posjetili su nas stari znanci – Seckou Keita, ovom prilikom pred zagrebačkom publikom s cijelim svojim kvartetom, te domaćini Kries u sasvim novom ruhu.

    Domaćini su i otvorili večer, tek nešto iza 21 sat, pomalo neočekivano rano. Nisam iznimka, pa sam i ja očekivao da će sve skupa početi kasnije, kako to obično biva u Pauku, te sam na koncert uletio kad je isti već bio u punom zanosu. Priličan broj publike uživio se u ritmove Kriesa u bogatom izdanju s punom ritam sekcijom – bubnjevima i bas gitarom, te gitarom kao novim elementima zvuka benda, a uz poznate tradicionalne perkusije, lijericu i gajde.

    Ova nova postava je predstavljena prošle godine, kad je i najavljen Ivin odlazak, no Ivo se u međuvremenu vratio, uz lijericu uzeo i gajde, a bend je s novim članovima dobio na bogatstvu i zvuka i aranžmana. Vidi se da su naporno radili i zaista uspjeli na kvalitetan način uklopiti nove članove u stare pjesme uz donekle promijenjene aranžmane kako bi sve skupa bilo na mjestu.

    Takav novi zvuk, osim što odlično zvuči, odlično je primljen i kod publike koja je, kao i uostalom u svim drugim prilikama, bila uz bend svim srcem. Osjećala se ta pozitivna vibra koja se uvijek osjeća na koncertima Kriesa, samo ovaj puta još energičnija i čvršća uz zvuk akustičnog bubnja potpomognutog Krešinim perkusijama što je pridonijelo bogatstvu ritma. Osvirali su poznati repertoar u obobaćenim aranžmanima, predstavivši i nekoliko novih uradaka koji se spremaju za novi, nadamo se skorašnji, album.

    Glazbeno, bend se utoliko promijenio što je dobio na širini i većoj slobodi u stvaranju aranžmana koji sada daju i više slobode glazbenicima koji mogu svirati diskretnije i više se rotirati u vodećim ili pratećim ulogama. U globalu, zbog toga Kries u cijelosti zvuči mnogo zanimljivije, dinamičnije i intrigantnije. Naravno, prepoznatljivost je ostala i energija koju predaju publici koja to jednakom količinom energije prihvaća, plešući za vrijeme čitavog nastupa.

    Nakon Kriesa, koji su publiku ne samo zagrijali već i prilično potrošili, red je došao i na starog znanca i iz Solina i s prošlogodišnjih radionica i nastupa u Zagrebu povodom Dana kulturne raznolikosti, Seckoua Keitu. Ovom prilikom je s njim došao i njegov kvartet koji čine Davide Mantovani na kontrabasu, Samy Bisha na violini i perkusionist Surahata Susso.

    Prvi smo ih puta imali prilike uživo vidjeti 2005. godine u Solinu, kada su svojom jednostavnošću i neposrednošću, ali i zanimljivim nastupom i odličnom glazbom koju stvaraju, osvojili srca publike. U međuvremenu se pojavio i album “Tama Silo”, a Seckou nas je posjetio prošle godine u Zagrebu održavši nekoliko radionica s temom perkusija i zapadnoafričkog pjevanja, stekavši time poklonike i u Zagrebu.

    Muziku podržava

    Priča o ovom zanimljivom čovjeku i glazbeniku se očito pročula jer je publika s nestrpljenjem dočekala i njihov izlazak na pozornicu Pauka, te je od početka bilo jasno kako je dobar dio prisutnih upoznat sa Seckuovom glazbom. Prepoznavali su ritmove, melodije, a nije bio niti problem zapjevati sa Seckuom kad je to trebalo.

    Vrlo neposredan, sa zaraznim osmijehom kojeg nikad ne skida s lica, Seckou je brzo osvojio i one koji su ga prvi puta čuli i vidjeli, rasplesavši cijelu dvoranu i pritom se dobro zabavljajući. Zarazni afrički ritmovi i zvonki zvuk tradicionalnog senegalskog instrumenta, kore, širili su se Paukom poput dobrog duha koji je obuzimao srca svih prisutnih. Nastup i glazba koja uz etno ima i dosta dodirnih točaka s jazzom vesela je i razigrana, te izrazitno ritmična kako afričkoj glazbi i priliči, pa bez problema osvaja i potiče na ples.

    Tako pripremljeni svi prisutni su vrlo brzo naučili i pjevati sa Seckouom, tako da je cijela dvorana odzvanjala ostavivši ostalu trojku iz Seckouovog kvarteta vidno iznenađenima prijemom kod publike i poznavanjem njihova rada. Jedino Seckou nije djelovao iznenađen, doživio je to i prošle godine, ali mu je vidno bilo drago što i ovdje u Hrvatskoj ima jedan priličan broj ljudi koji se vesele njemu i njegovoj glazbi.

    U nekom trenutku pred kraj koncerta, na pozornici im se pridružio i Mojmir želeći s njima otpjevati jednu od nekolicine pjesama koju nas je Seckou naučio na prošlogodišnjoj radionici. U publici je Mojmirova pojava izazvala još jednu provalu oduševljenja, a prihvatili su ga odlično i Seckou i ostali glazbenici od kojih je sa svakim zapjevao nekoliko puta refren, te se sa svima njima srdačno izgrlio.

    Nakon nešto više od sat i pol svirke završila je ova prva zagrebačka etno večer, odnosno nastavila se uz glazbu DJ Batisa, te druženje s glazbenicima u prostorima Pauka i predvorju gdje su se mogli kupiti CD-i uz obavezne potpise, popričati s glazbenicima i fotografirati se s njima. Šteta je što ovako lijepe večeri brzo završavaju, pogotovo kad je dan nakon toga radni.

    Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

    0 Shares
    Muziku podržava