Rock klub Boogaloo je jučer imao čast ugostiti jednu od najvećih diva na hrvatskoj estradi, Josipu Lisac. Zagrebačka publika je nahrlila u velikom broju ne bi li doživjela nastup ove, već bismo mogli reći legende. A Josipa, koja je te večeri debitirala u Boogaloou, je sasvim opravdala ovaj naziv.
Odmah po izlasku na pozornicu publika je podivljala i ogromnim aplauzom i povicima oduševljenja pozdravila umjetnicu. Josipa se pristojno zahvalila i obećala večer za pamćenje. I nastavila u tom tonu. Redali su se hit za hitom, počevši od za početak neizbježne “Ave Maria”, do “Boginje”, “Magle“, “Hira“, “Danas sam luda“… Gostovao je i Elvis Stanić, jedan od najboljih hrvatskih gitarista današnjice na harmonici, te je s Josipom izveo njihovu zajedničku skladbu “La passion c’est trop court terme“, te još jedan singl sa svog novog albuma.
Sjajan bend rasplesao je publiku u rock, funk, disco, jazz… ritmovima i nakon svake pjesme publika je s oduševljenjem navijala za još. A aranžmani pjesama potpuno su promijenjeni, modernizirani, tako da neke pjesme gotovo da i nije moguće prepoznazi u odnosu na snimke s ploča (!!), kazeta i CD-ova.
Prateći bend koji se sastoji od klavijatura, bubnjeva, gitare, basa i trube, koje sviraju renomirani muzičari na hrvatskoj glazbenoj sceni, samo pokazuje koliko Josipa o svojoj glazbi, svojim nastupima, te da želi ostvariti što je veću moguću kvalitetu i pružiti publici nezaboravan doživljaj.
No, s ovim se očigledno nije složio tonac te večeri u klubu Boogaloo. Naime, koncert je počeo pjesmom “Ave Maria” koju izvodi samo Josipa uz nježnu pratnju klavijatura. Na sljedećoj pjesmi (“Boginja“) kada je trebao zasvirati cijeli bend, publika je zbunjeno gledala u pozornicu i čula samo bas bubanj i trubu. Sjajna se pjesma može napraviti s bas bubnjem i trubom, no mislim da to nije bila namjera ljudi na pozornici.
Situacija se poboljšavala prema kraju koncerta, ali ne dovoljno i ne dovoljno brzo dolazilo je do situacija u kojima bubnjar Borna Šercar (zasigurno jedan od 5 najboljih bubnjara u Hrvatskoj – da ja moram raditi zvuk tome čovjeku, dobro bih se potrudio i pazio što radim) svira metlicama. I mi svi vidimo kako on nešto radi, udara po tim bubnjevima, trudi se, ali ne čujemo ama baš ništa. Također se dogodilo da dolazi gost Elvis Stanić na gitari, a ne čuje se njegova gitara. Tako to i treba biti.
No, čak ni loš zvuk nije uspio nimalo pokvariti fenomenalnu atmosferu koju je Josipa uspjela stvoriti, što sjajnim skladbama, što sjajnom komunikacijom s publikom, tako da ju je po odlasku cca 1500 ljudi prolomom oduševljenja vratilo na bis. Josipa se još jednom zahvalila svima, organizatoru, publici, ton majstoru (!!), te uz zvuke pjesme “Šetamo kroz grad” zaključila svoj sjajni nastup.
Generalni komentar: genijalno. Neobično je (ali jako pohvalno) vidjeti da netko nakon toliko godina svirke još uvijek toliko uživa u glazbi i koncertima i radi taj posao s toliko truda i predanosti. Josipa, svaka ti čast, stvarno si kraljica.
foto: tomislav veseljak
fotografije s koncerta možete pogledati u našoj foto galeriji.
