U Zagrebu je u subotu 8. ožujka nastupio slavni britanski kantautor Chris Rea. Koncert je održan u Paviljonu na Zagrebačkom velesajmu. Taj prostor je akustički prilično nezahvalan, a usto je i hladan i neugodan što se sigurno odrazilo na atmosferu u publici. No prijeđimo na bitno.
Posljednjih nekoliko godina života Chrisa Ree obilježila je borba s teškom bolesti. Stoga je zadivljujuće da su ovo diskografski njegove najplodnije godine, u kojima je objavio mnoštvo novog materijala, a usprkos nekim najavama nije prekinuo ni s koncertnim aktivnostima i turnejama.
Rea se zabavlja i s nekoliko opuštenih sporednih projekata, poput grupe The Delmonts s kojima je nastupio kao predgrupa samom sebi. The Delmonts su nam svirali instrumentalni rock iz šezdesetih u stilu The Shadows i drugih njihovih suvremenika. Dio The Delmontsa je nastavio kao Chrisov prateći bend u glavnom dijelu programa.
Možda i zbog bolesti, Chris je u posljednje vrijeme svoju glazbu snažno uronio u blues. Tako je i na koncertu u Zagrebu prvo što je progovorio bio stari bluzerski stih “My momma told me…“. Chrisov blues je zbog karakterističnog stila sviranja slide-gitare nepogrešivo njegov.
Trebalo je pričekati “Josephine” da se začuju prva odobravanja iz publike. Uskoro je odsvirao i pjesmu “Julia” posvećenu njegovoj drugoj kćeri.
Chris je prošetao i kroz novije pjesme i kroz starije hitove iz svog kataloga, no ovo je prije svega bio koncert za gitarističke sladokusce. Škrta scenografija pozornice sastojala se od mnoštva visećih gitara, a na kraju se otkrilo ogromno šareno platno na kojem su bile naslikane, pogađate, opet gitare.
Očito je kako je Chris nepovratno opčinjen tim instrumentom, no, na sreću on je jedan od onih ljudi kojima gitara dođe kao dio tijela te kojega je teško zamisliti bez nje. U Zagrebu ih je tijekom nastupa promijenio nekoliko, a tijekom “Josephine” prihvatio se i bendža.
Za razliku od mnogih vrsnih instrumentalista, Rea jednako pažnje poklanja i tekstovima koji u kombinaciji s njegovim sugestivnim croonerskim glasom stvara dovoljno zanimljive pjesme i bez gitarističke virtuoznosti. Chrisove pjesme nikad nisu samo poligoni za gitarističke solaže (koje se na koncertima produže), nego su solaže u službi ugođaja i priče pjesme. Također, jedan je od nekolicine rock gitarista koji razvili potpuno osobni stil sviranja.
Zagrebački nastup je završio s podužom koncertnom verzijom “Stainsby Girls” te pjesmom koja mu je obilježila karijeru “The Road to Hell“. Na bisu smo dobili “On the Beach” u reaggae-jazz verziji, a na kraju je Rea, koji se tijekom cijelog nastupa držao očekivano suzdržano, čak i zaplesao tijekom “Let’s Dance“.
foto: tomislav capan
Fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.
