Koncert ljetne noći – Spalato u Rovinju

    3042

    Rovinjska koncertna sezona nastupom Tedija Spalata i grupe Marinero 13. srpnja na ljetnoj pozornici Monte bogatija je za još jedan kvalitetan glazbeni događaj. Kako i priliči repertoaru ovog glazbenika, koncert je održan u vrlo intimnom ambijentu podno crkve sv. Eufemije, u ljetnom ugođaju uz noćno nadlijetanje galebova. Tedi Spalato je te večeri odlučio publici pružiti što je moguće više.

    Nije to bio samo koncert na kojem je publika slušala poznate pjesme, i možda pokoju koja je rjeđe izvođena, već je to bila večer tijekom koje je Spalato upriličio intimno druženje na kojem ga se moglo upoznati, ne samo kao glazbenika i umjetnika, već i kao osobu. Prisnu atmosferu održavao je za vrijeme cijelog, gotovo trosatnog koncerta.

    Prije izvedbe neke pjesme Spalato je objašnjavao okolnosti njenog nastanka, navodio autore i suradnike, objašnjavao stare dalmatinske izraze ili je naprosto iznosio osobni doživljaj ili asocijaciju na tekst ili glazbu. Posebno se potrudio i aranžirao neke pjesme, čini se, samo za ovaj koncert.

    Muziku podržava

    Tako je i pjesma “Živote, živote” na kraju poprimila klapski zvuk. Izvodio je i starije pjesme s prvog albuma “Dalmatinska pismo moja“, kao i samu naslovnicu, a također i vrlo poznate pjesme s drugoga albuma “Kao da se vrime zaplelo u švere” – “More snova“, “Sve ću preživit“, “Moje izgubljeno blago“, “Zauvik tvoj“. Izveo je većinu pjesama sa zadnjeg albuma “Lipote gladan, ljubavi žedan”, te neke koje se još ne nalaze na dosadašnjim albumima.

    U tim pjesmama, kao i kod mnogih drugih povezivanje modernog zvuka s bivstvujućim korijenima podsjetilo je na Van Morrisonovo najuspješnije razdoblje kada je izričaj zasnivao, upravo na svom tradicionalnom irskom prizvuku. Utoliko je i Tedi Spalato najprihvatljiviji upravo predočenjem dalmatinskih korijena, koji kod njega dobivaju specifičan autohton izraz uobličen u modernom glazbenom ruhu.

    Takvu uspješnu simbiozu, koja je izgleda svojstvena svim velikim glazbenicima koji su prerasli djetinjastu rock ili pop fazu, vidjeli smo i kod spomenutog Van Morrisona prije svega na albumu “Irish Heartbeat”, kod Paul Simona na ‘afričkim’ albumima “Graceland” i “The Rhythm Of The Saints”, tijekom cijele karijere Ry Coodera i njegovih eksperimenata od tex mexa, cajun, kubanske pa do indijske glazbe.

    Čak je i Mark Knopfler u svojoj ponajboljoj fazi svoju virtuoznost upotpunio irskim melosom. Nužno se nameće i pomisao na velikog Neil Younga sa zamašnim opusom koji je protkan vlastitom američkom (kanadskom) folk glazbom, ali bez upadanja u rock ili country klišeje. Takvi projekti zahtijevaju ipak nešto više od pukog zanatskog umijeća sviranja gitare, velikog raspona glasa, vrckavog nastupa na stageu ili šabloniziranih tekstova.

    Da je Spalato svestraniji i kompletniji glazbenik osjetio je i dio strane publike, koja nije razumjela riječi, ali je osjetila u ovom nastupu, da im se pruža nešto daleko više od svjetlucave kičaste jadranske zabave usred turističke sezone. Također, valja primijetiti i jasno ukazati na distinkciju između Spalata i brojnih estradnih zvijezda dalmatinskog podneblja.

    Spalatov glazbeni rast usko je povezan s njegovim intelektualnim sazrijevanjem kao osobe, bez glamura, jet-set primjesa i ispraznosti podređene potrošačkom mentalitetu. Stoga se opravdano nameće očekivanje samo vrijednih i kvalitetnih uradaka ovog autora i u budućnosti, a čemu su svojevrsno jamstvo i suradnici kojima se Spalato okružuje.

    Na najnovijom albumu to su Arsen Dedić, Tamara Obrovac i Oliver Dragojević i drugi. Za istaknuti je i Spalatov vokal, koji je ovaj put, da li zbog ambijenta ili nekog unutarnjeg nadahnuća, plijenio pažnju i bio iznad očekivanja. Iako je Spalata uvijek ugodno slušati, i u zadimljenim klupskim prostorima, kao i u glazbenim dvoranama, njegov prirodni prostor je ipak obala, more i kamenom opločeni trgovi primorskih mjesta. Takav prostor je prostor i njega samog i glazbe koje izvodi, ali i mjesto na kojem se sve značajno i bitno na cijelom Mediteranu oduvijek i događalo.

    Stoga je i dolikovalo da koncert završi pjesmom “Dalmatino“, povišću pritrujena kod koje su se mogli primijetiti neki mali pomaci u odnosu na standardnu izvedbu, a u korist jedinstvenog doživljaja te večeri.

    Osim što je pružio ugodan ugođaj, koncert u Rovinju je pokazao i Spalatovu želju da se još više približi publici koju, a što je nedvojbeno pokazao svojim pristupom, cijeni. U tom je u potpunosti uspio, jer je naklonost bila obostrana.

    Izvještava: Koraljka Sansović

    0 Shares
    Muziku podržava