Kako glasi komparacija pridjeva ‘nepretenciozan’? Nepretenciozan, nepretenciozniji, Nola.
Svojim nastupom u Malom pogonu Tvornice istakli su kandidaturu za najmanje napuhanog izvođača u Hrvatskoj, jer su kreirali domaću, obiteljsku atmosferu, u kojoj je nekako normalno izgledalo da se prisutni međusobno upoznaju i izmijene koju riječ.
Koncert je bio prilika da se promovira njihov novi EP “Negdje između“, na kojem nastavljaju svoju najbolju tradiciju pisanja jednostavnih pop-pjesama koje zvuče kao da ih svatko može napisati i otpjevati, ali… te pjesme ne može svatko napisati i otpjevati, nego samo tako zvuče. Nola ima sjajne pop-pjesme, članovi dobro sviraju, imaju vrsnu pjevačicu – što treba više?
Koncert je počeo u 21:35 s pjesmom “Dan”, a nastavilo se s “Iznad oblaka”, koja nije prošla bez toplog prijema publike, a već spomenuta obiteljska atmosfera ne čudi, ako se uzme u obzir činjenica da su pjevačica Gabi i gitarist Marijan Jelenić muž i žena.
Treću pjesmu “Mrav” posvetili su svom preminulom prijatelju, pjesniku Bošku Obradoviću. Članovi grupe su se pokazali kao pjesnici koji vjeruju u svoje stihove, koji znaju što svirati, a što izostaviti. Izvedbe su redom bile koncizne, jasne, odsvirane sa srcem i otpjevane s dušom. Iz nekog, meni nepoznatog razloga nisu popularniji nego što bi trebali biti. Pjesme grupe Nola mole da ih se pusti u autu na najglasnije, dok se vozimo kroz prirodu po praznoj cesti. Tko zna, možda popularnost benda poraste kad Vlada spusti cijene goriva.
Sastavu je u centralnom dijelu pomogao Toni Starešinić (Chui, Mangroove…) na klavijaturama. Pjesmu “Umorna” izveli samo su Toni i Gabrijela i to je ispao tihi favorit cijele večeri. U pjesmi “Pun mjesec” Toni se razmahao svojim bogatim arsenalom trikova – Starešinić ima moć cijelu naciju preobratiti na psihodeliju. Ok, možda je zakasnio, već političari preobraćaju cijelu naciju na psihodeliju. Ritam sekcija je bila čvrsta, pouzdana, basist Dean Vitasović je, osim po dobroj svirci, ostao zamijećen po frizuri kakvu imaju predsjednici fan clubova grupe The Scorpions, a bubnjara Roberta Slamu poznaju oni koji prate duo Onli-tu.
Nola ne živi od stare slave: countryem oplahnuta “Sve bi bilo lakše samo da je ljeto” je potencijalni hit, i to u ‘tvorničkoj’ verziji, s Tonijevom sjajnom solažom. Naslovnu stvar s EP-a “Negdje između” bi sutra mogao obraditi Bare. U “To ljubav je” solaže se mašio Marijan. Energična “Bez tebe” je rasplesala publiku, a “Vratio si me”, “Osmijeh” i “Dio tebe” napravile su atmosferu tuluma. “Do kraja” i ponovljena “Iznad oblaka” su izvedene na bisu.
Koncert je bio pravi pop-bombončić kojem se nema što zamjeriti. Svi su bili na visini zadatka, a publika je djelovala kao da je doista zanimaju pjesme, što ne mora biti slučaj – redovitiji posjetitelji koncerata će primijetiti da se katkad izvođač mora boriti sa žamorom – i to ne svojom krivnjom. Ovdje toga nije bilo – publika i Nola su brzo kliknuli i Nola je uspjela držati pažnju okupljenih od početka do kraja i usput ih zaraziti svojim pozitivnim stavom.
