King Who + Haiku Garden
Zagrijavanje za ovogodišnji Tabor film festival i njegov iznimno bogati glazbeni dio, održao se ovog petka u Zelenoj dvorani s dva vrlo intrigantna benda, slovenskim Haiku Garden i američkim King Who.
Nakon duže tonske probe, za vrijeme koje su mnoge stvari ‘štekale’, mladići iz Haiku Garden su krenuli vrlo furiozno u svoj nastup, ali su se tehnički problemi vraćali i tijekom daljnje svirke ali to ih nije previše izbacilo iz takta, iako se vidjelo na njima da malčice ‘kipe’ zbog toga. Očito je bio takav dan jer su i King Who imali sličnih problema.
Bilo kako bilo, Haiku Garden su još jedan primjer slovenskog benda na koji vrijedi obratiti pažnju. Nedavno su izdali EP “Waver” kojeg su ovom zgodom promovirali, ali uz pjesme s tog izdanja, prošarali su još mnogim pjesmama kojima je glavni veznik jak echo. Kad vidimo da se i na Reflektoru hvali Koala Voice, jasno je da se u Sloveniji događaju velike stvari, a mi u Hrvatskoj to bespogovorno ignoriramo jer ‘nije naše’.
Usporedbe radi, ovaj mladi slovenski četverac me u neku ruku podsjetio na Žen i VVhile, bendove koji jakim shoegaze motivima sanjare svatko na svoj način. Tako i Haiku Garden ima svoj način gdje uz bljesak gitara i vrlo slabo izražene vokale dočaravaju svoju viziju sanjivog indie pop-rocka.
King Who dolaze iz Portlanda i donedavno su se zvali Us Lights. Bilo je problema s tim imenom, posebno što se izgovora tiče, pa su dečki odlučili to promijeniti. Da se mene pita, rekao bih da se niti s novim imenom nisu previše proslavili, ali to je sad manje bitno jer njihova glazba je ono što ih najbolje predstavlja.
Zabočka publika ih je već imala prilike upoznati pred dvije godine na “Koncertu na placu”, ali to, nažalost, nije pridonijelo većem odazivu publike, ali što u konačnici nije niti previše utjecalo na njihovu vrlo moćnu prezentaciju.
Njihova glazba je uronjena u mračniju sferu indie rocka koja danas vrlo dobro prolazi. Mogle bi se naći mnoge usporedbe s većinom modernih bendova, od TV on the Radio do Radioheada s jakom dozom zvučne distorzije The Falla. Za to su zaduženi razni loopovi i synthovi koji oboje skladbe na pravi način, a tu je i vrlo mističan vokal koji me interpretacijom podsjeća na Matta Bernigera.
U svojem nastupu, King Who su pokazali da jedino mogu krenuti prema gore jer skladbe koje izdaju na albumima uživo zvuče prodornije i zanimljivije, pa je zaokruženost njihovog nastupa neminovna. Ovakva glazba u današnje vrijeme vrlo dobro prolazi, u neku ruku je eksperimentalna, a opet sa standardnim indie rock/new vawe postulatima, pa ne može proći nezapaženo kod mračnjaka koji nas okružuju.
King Who i Haiku Garden su još jednom pokazali koliko je bitno imati zagorski glazbeni butik u kojem se predstavljaju nepoznati bendovi jer ovakvi koncerti otkrivaju koliko dobro glazbena scena može ponuditi izvan mainstreama. Duboko vjerujem da će Haiku Garden vrlo brzo postati jedan od najvažnijih alternativnih bendova u Sloveniji, dok King Who bi možda trebao ostati par mjeseci u Britaniji i prodati im njihovu priču na najbolji mogući način, a nakon toga je pitanje gdje bi im bio kraj…
