25 godina Kawasaki 3P-a
Proteklih dana na domaćoj glazbenoj sceni događaju se baš lijepa koncertna uprizorenja godišnjica – u petak smo slušali Jinxe koji su slavljeničkim koncertom u Domu sportova obilježili 25 godina karijere, a sinoć su tom časnom zadatku pristupili i Kawasaki 3P s prvim od dva koncerta u &TD-u.
Čitav ovaj koncerti tjedan i više je no produktivan – već spomenuti Jinxi, Sohn, dvodnevni Kawasaki 3P, današnji Yo La Tengo… ovi predzadnji baš nekako bodu u oko. Čitajući intervjue koji su izašli proteklih dana a ususret koncertu, imali smo prilike saznati štošta zanimljivo o bendu koji je široj domaćoj publici postao ‘poznat’ relativno provokativnim nastupom na Dori 2003. – kažem relativno, budući da su momci nastupili u kućnim ogrtačima i time dali jasan stav o Dorama, Eurovizijama i inim manifestacijama. Šokantno.
Ipak, šteta što nije bilo prilike da Kawasaki 3P brani boje Republike Hrvatske te godine – zagarantirano bi pobijedili. Ako je za vjerovati bendu – a već smo naučili da im ne treba vjerovati ništa – da su momci tada otišli u Rigu, vjerojatno bi i dalje tamo čamili u nekom lokalnom zatvoru. U prijevodu, budući da mi je jedan od glavnih ciljeva u životu zajebavati se – i ne čudi da me s ovim bendom povezuju slični svjetonazori i uspomene, zato se i volimo.
Dani religioznog pohođenja njihovih koncerata po svim prćijama Hrvatske davno su iza mene; doduše – valja se obrazovati, završavati fakultete, zaraditi koju kunu i tako dalje – stoga sam s posebnim zanimanjem, iz ove, subjektivnije pozicije s par godina odmaka sinoć otišla poslušati što nam je bend spremio za slavljenički koncert. Prema predviđanjima, a i trenutnim saznanjima koja nastaju uobličena u ovaj tekst neposredno pred koncert, znamo da nam momci spremaju zanimljiv presjek svoje dosadašnje karijere, svakako poentiran materijalom s posljednjeg albuma “Goli zbog pasa” – no naći će se tu svačega nečega, tim više kada uzmemo u obzir da će svijetlo dana uskoro ugledati i dokumentarac te live DVD predstojećih nastupa u &TD-u.
Dva i pol sata od prethodne rečenice, mjesto radnje je Krivi put – sve prethodno napisano lijepo je zaokruženo u ovu slavljeničku priču. &TD se kao koncertni prostor još jednom pokazao izuzetno zanimljivim izborom uz posebne pohvale za ton tijekom cijelog koncerta i zrnca kulture koje je ostalo prisutno kod naše publike kada je riječ o nepušenju u zatvorenim prostorima. Bilo kako bilo, sat je polagano otkucavao 21:25, što je bio očiti znak da se muzika u dvorištu ispred &TD-a stiša.
“Špektakolo” je započeo školski i unutar akademske četvrti, točno u 21:30, dražesnom “Ribom”. Trebalo je krenuti žešće i malo razgaliti u početku sramežljivu publiku stoga je led probijen s provjerenim poskočicama – bar što se prvih redova tiče – “Kak si” je tome definitivno pomogao, izazvavši prvu pravu euforiju večeri i kod starih i kod mladih, pa čak i u zadnjim redovima. Gošće na “Kak si”, genijalne curke iz PPA Kelkope-Kelkope studija čak su i pomalo nervoznog domara/kotlovničara SC-a, koji je u kuti besciljno lutao &TD-om, natjerale da se nalukne u veliku dvoranu i snimi koju stvar mobitelom. Vrlo korektan, dvosatni nastup upriličen je skromnim gostovanjima i izvrsnim presjekom 25-godišnje karijere – našlo se tu ponešto za svakoga – od apsolutno fenomenalnih akustičnih verzija (koje su na bisu doživjele i svoju “punokrvnu” varijantu) “Snifa san glu” i “Malog mede”, do “Zeca”, “Fegeta” i spektakularnog “Anđelka” uz neizostavne singlove s posljednjeg albuma “Goli zbog pasa”, 3P-ovci su se večeras baš pokazali u punom svjetlu, pri čemu su posebno očarali Viduka i Babke na gitarama, solo dionice trubača (Stipe Mađor, Luka Dominik), a ovo je ujedno i prva prilika da ih slušam uživo i s bubnjarom Nikolom Babićem, koji se prethodno iskazao u nizu bendova i suradnji pri čemu se najviše urezao u pamćenje s Plastic Knivesima.
Na već spomenute akustične verzije najvećih hitova Tripovaca, kao ‘šlag na tortu’ došlo je i gostovanje Marka Balenovića na bongosima (“Snifa san glu”, “Mali medo”). Ovo zanimljivo gostovanje je, čini se, i malo više od toga, budući da se u zagrebačkim koncertno-glazbeno-birtijaškim krugovima već neko vrijeme govori o transferu sezone pri čemu će upravo Balenović u K3P ući kao novi bubnjar – vjerujem kako će publika službenu potvrdu ove spekulacije dobiti na večerašnjem koncertu.
Naravno, totalni delirij uslijedio je u drugoj polovici sinoćnjeg seta sa “Niskarastamanom”, “Sjekirom u glavu” i “Ni da ni ne”, inače (ne)službenom navijačkom pjesmom Karlovčana, svojedobno predloženom i za himnu tog grada na četiri rijeke kojem je bend prirodao jedan sasvim novi značaj, a školskih dva sta nastupa lijepo je zaokruženo “Sobom” i “Puta madre”.
Zabavno, veselo, zajebantski i s očitim uživanjem svih prisutnih na pozornici i ispred nje – svi koji ćete pohoditi večerašnji koncert garantiram upravo to. Plesanje je zajamčeno – čak i za one najotpornije u zadnjim redovima.
