Calexico + Gaby Moreno
Nastup Calexica i njihove gošće Gaby Moreno u zagrebačkoj Tvornici novi je u nizu primjera kako u koncertu publika može energetski napuniti izvođača.
Bilo je to nešto između fešte i koncerta, naravno uzimajući najbolje od oboje.
Večer je u 21:00 otvorila dama iz Guatemale Gaby Moreno, inače suradnica Calexica na njihovom recentnom albumu “Edge of the Sun“, a također je surađivala i s Hughom Lauriem na njegovoj kolekciji “Didn’t It Rain“. Ukratko, dama pjeva razne žanrove popularne muzike s karakterističnom rašpom u glasu koja se mogla odmah primijetiti kako je otpjevala stihove “Ain’t Got Nobody To Love“, a da njen talent nije prepoznat samo među članovima grupe Calexico, dokazuje činjenica da je prije tri godine dobila nagradu Latin Grammy za najbolju novu izvođačicu.
Na pjesmi “Sombrero” priključili su joj se neki članovi Calexica, a s izvedbom pjesme “Fronteras” zaključila je svoj uvodni dio nastupa koji je popraćen glasnim odobravanjem okupljenih. Kako je Gaby više suradnik grupe, a manje predizvođač, tako se ona u nekoliko navrata ukazivala na sceni i svojim glasom podebljavajući vokalne linije grupe. 
U 21:45 na scenu su došli, sada to već slobodno možemo reći, zagrebački miljenici – grupa Calexico i koncert su započeli kao Transformersi. Malo mariachija odmah na početku (“Across The Wire”), pa transformacija u malo klasičnog pop-rocka prošaranog kinematičnim gitarama (“Falling From The Sky”), pa transformacija u malo disco-latino-electronice (“Cumbia de Donde”), malo ambijentalne psihodelije (“Fake Fur”) i – imamo nepredvidivu set-listu za koju je sigurno samo da ćemo se dobro zabaviti, a zahvaljujući zavodljivim ritmovima i dobro naplesati.
Naravno, ako se frontmen grupe Joey Burns ne odluči učiniti nešto suprotno, recimo izvesti pjesmu sam s gitarom, a pokušao je i to. Burns je oduševio solo izvedbom pjesme “Fortune Teller”, u kojoj je dao emocije iz dubine duše, i još je stigao zamoliti publiku da mu pomogne s pjevanjem, koja je zdušno prihvatila ponudu. Gdje je neki nogometaš pa da Burnsu i društvu uvali napojnicu od par (desetaka) tisuća eura, pa da nam Calexico odsvira još koji koncert? Istini za volju, Burns je na kraju nastupa rekao da se sigurno vraćaju, a nama preostaje samo nadanje.
Osim što je oduševio izvodeći pjesme sam s gitarom, ne treba izostaviti da je “Bullets and Rocks” s recentnog albuma bila jako dobro prihvaćena, kao i “Miles From The Sea“, te “Moon Never Rises” u kojima se ukazala Moreno na vokalima.
Cijeli je bend blistao, a posebno se dopao Jairo Zavala koji je gitaru svirao poput Jamesa Burtona, nenametljivo, ali znalački, a ostali su također svirali kao da su sve te pjesme dio njih i da je svatko od njih poput kraljevskog krojača svojom rukom i to od najfinijih sastojaka patentirao jednu, jedinstvenu i originalnu dionicu za svaku pjesmu.
Burns je u jednom trenutku najavio oproštaj s Gaby, kojoj izlazi novi album album “Illusion” pa ga kreće promovirati bez Calexica (pale su kavalirske puse, cvijeće i dobre želje), a pri kraju koncerta čestitao je i rođendan ton-majstoru.
Izvedba “Crystal Frontier” označila je kraj regularnog dijela koji je trajao sat i petnaest minuta, no svi smo u Tvornici znali da Mr. Burns i njegov kolektiv moraju izaći na bis. Nakon posvete The Smithsima (uz R.E.M. i Minutemene najdraži Burnsov bend iz osamdesetih, kako je rekao) slijedila je obrada Bowieve “Five Years” koja je posvećena svim nedavno preminulim muzičarima, kao i imigrantima koji su poginuli na putu tražeći bolje uvjete života. U toj dramatičnoj izvedbi s Gaby na glavnom vokalu pomiješao se ushit sa sjajnog koncerta, patos Bowieve tužaljke i slomljeni glas pjevačice – sasvim dovoljno da posjetitelji koncerta dožive katarzu.
Calexicovo igranje muzike se nastavlja, a publici ostaje da iščekuje kakve će nove trikove i nove pjesme bend donijeti u grad idući put kad stigne.
