Za zagrijavanje je bio zadužen Spinoza, mladi slavonski izdanak koji je svoj posao odradio pošteno – zagrijao je ekipu svojim dovitljivim re(p)citacijama uz nekoliko rotirajućih gostiju na pozornici. Mladi našički filozof (koji s Baruchom nema veze) gostovao je na posljednjem Kandžijinom albumu te nas je svojim old school stvarima, pitkim flowom i dovitljivim rimama uveo u temu večeri.
A tema večeri se na stage lagano ušetala kroz publiku. Nonšalantno se prošetao kroz KSET, mahnuo ljudima da priđu bliže i popeo se na izvođački tron kao da je u vlastitom dnevnom boravku. U večeri takoreći klasičnog repa Osjekanović se trudio stvoriti intimnu atmosferu nalik onoj u “8 Mileu” te se uspio približiti publici (odnosno publiku približiti sebi) nalazeći pravi kut za recepciju svog novog albuma. “Beton” je predstavio nešto drukčijeg Kandžiju od onog dosad poznatog, a sinoćnji koncert bio je prvi samostalni bez tradicionalnih Golih žena.
Beatove s novog albuma, za koje je zaslužna slavonska hip hop tribina u sastavu Sett, Siky, Darkan Kingić i Koolade, vrtio je jedan od gazda Roots in Sessiona, DJ Fu. Kao iskusna faca i Kandžijin dobar drug, Fu je bio sporedna poslastica večeri. Situaciju je držao u dobrom flowu i oduševljavao dobrim semplima u rasponu od Josipe Lisac do Destiny’s Childa.
Što se samog Kandžijinog nastupa tiče, on je u KSET-u bio kao riba u vodi ili baba u crkvi te dokazao kvalitetu koja s godinama raste. “Beton” je prilično hvaljen album, a sinoć sam se i uvjerila zašto. Od početka je bilo jasno da nema labavo (obavezna referenca), uz “Ko te šta pito” i “Bazuku” počelo je prevaspitavanje u kojem je publika ponešto zakazala u znanju tekstova. Kandžija je u učiteljskoj maniri zacoktao jezikom: “Mamicu vam, ne možete mi ne znati tekstove”. Ako je publika bila nešto slabija s novim tekstovima, stare su izbacivali bez problema. KSET nije bio prekrcan ljudima kao što inače zna biti pa je čitav koncert bio prilično ugodan. Uz odličan zvuk, dobre pjesme i nekoliko gostiju Kandžija je držao show napetim do samog kraja. Toxaru smo očekivali, ali nas je iznenadio posjet Bvane Herbalajzera s kojim je “Hipster sa sela” dobio svoj puni oblik, iako 93-godišnjeg guslara nismo vidjeli.
Hitovi su se redali u dva sata nastupa od “Blata”, “U trendu” sve do aktualne “Trube” i “Graha”, soundsystem se selio od old schoola do prljavog duba, a ekipa dobro zabavljala slušajući riječi mudrosti i pokoji tutorial o pravilnom ponašanju na hip hop koncertu: “Znači ovo je hip hop, znači mašemo rukama ovako”.
Sukus večeri, bio je to koncert za istančan ukus, ruralno u urbanom, selo u gradu. MC osječko-baranjski, masan k’o Satan Panonski potvrdio se kao jedan od jačih repera u regiji. Stvari s posljednjeg albuma je deliverao u punom sjaju, pokazao kvalitetu, a publiku oduševio tim dobrim starim slavonskim šmekom. Za kraj nemam što drugo reći osim da se bacam na ponavljanje gradiva i ponovno preslušavanje “Betona”.
