Kada neki bend snimi i izda 9 kvalitetnih dugosvirajućih albuma za svaki od njih odsvira promotivnu turneju teško je imati malena očekivanja. Da će koncert punk skupine Lagwagon biti rasprodan dalo se je naslutiti već nekoliko dana unaprijed kada smo umalo umjesto akreditacije dobili nalog da čekamo red pred blagajnom koja će prodavati ulaznice čiji je broj u tom trenutku bio ne veći od 30% ukupnog kapaciteta dvorane.
Lagwagon je na pozornicu bečke Arene 13.1. kročio samouvjereno, napetost i iščekivanje većinom mladih fanova su kulminirali sa prvim taktovima. Joey Cape, pjevač, bio je prepun energije, u istom onom stavu u kojem ga možete pronaći na svim fotografijama i spotovima, basista Jesse je imao odjevenu istu Manowar majicu koju je imao odjevenu na nekoliko spotova i koncerata, bubnjara Davea prepoznajemo sa ‘Me first and the gimme gimmes’ koncerata…
Sve su to detalji koje prosječnog slušatelja ne zanimaju, no kada je riječ o fanovima, to su neizostavni detalji. Bend je uspio prenijeti energiju i svoj karakteristični zvuk na publiku te su dokazali da nisu zahrđali s godinama.
Kada netko ne sluša ovu vrstu glazbe, onda će vjerojatno sa nevjericom čitati recenziju ovog koncerta – gdje jedan u uskim krugovima poznat bend uzdižem salvama i odama. Joey Cape i društvo (Chris Flippin i Chris Rest na gitarama, Jesse Buglione – basista i Dave Raun na bubnjevima) snimili su novi album “Resolve“, posvetili ga prerano preminulom originalnom članu postave, bubnjaru Derricku Plourdeu, te krenuli u nova osvajanja europskog tržišta koje se pokazuje veoma zahvalnim za bendove koji gaje kalifornijski melodični punk zvuk.
Album koji bi najlakše mogli opisati kao spoj emocija, snage, melodiozonsti, ljutnje i ljubavi, lagwagon je na ovom koncertu promovirao krajnje oprezno, ne nametajući ga slušateljima, već ga je predstavio upakiranog u već dobro uhodanu mašineriju live nastupa.
Mislim da nisam nikada prisustvovao na intenzivnijem koncertu, koncertu na kojemu se izmjenjivali hit do hita, kompilacija melodioznosti koju ni najveći obožavatelj ne bi sastavio. “Sleep“, “Making Friends“, “Ruins In The Family“, “Smile“, “Angry“, “Give It Back” i “Violins” su samo neki od hitova koje je bend servirao na ovom koncertu.
Atmosfera je cijelo vrijeme bila izuzetno nabrijana, što se dalo primjetiti kako preko konstantnog mosh pita, tako i preko nezaobilaznog dajvanja s pozornice. Zahvaljujući redarima koji nisu bahate mrcine kao kod nas, omogućili su gotovo svima da se s užitkom bace u publiku i tako osjete još jednu ekstazu za vrijeme ovog koncerta.
Naravno, govorimo o Beču, ali ipak nismo navikli na tako bizarno visoke cijene pića (gotovo 3 eura za pivu), no iznenadila nas je pristojnost i gostoljubivost kako Austrijanaca, tako i same ekipe iz Lagwagona tijekom intervjua kojeg ćemo obajviti uskoro.
Još ćemo se morati strpiti neko vrijeme da se ovakvi koncert počnu organizirati i kod nas, pa do tada nam ne preostaje ništa nego putovati do susjednih zemalja. U svakom slučaju, ova količina novaca koju smo potrošili na ovakav ugodan put je zaista bila vrijedna svake lipe.
Izvještava: Marijan Galović
