Judas Priest + The Dead Daisies
Poluoblačna Ljubljana sinoć je proslavila 50 Heavy Metal godina britanskih heavy metal ikona Judas Priest što je možda i oproštajna turneja ako uzmemo u obzir godine frontmena Roba Halforda koji ih je napunio 71, i kako su još pred desetak godina najavljivali isto. Iako, Robert se ne da.
Arenu Stožice je, od oka, napunilo kakvih osam do deset tisuća heavy metal fanova na ovoj, nazovimo to, godišnjici.
Večer je otvorila supergrupa The Dead Daisies koju uz osnivača Davida Lowyja čine bivši članovi redom kultnih heavy metal imena Whitesnake, Dio, Deep Purple i Ozzy Osbourne, a koji neke od svojih autorskih pjesama, kako je predstavio Lowy, vuče još iz sedamdesetih. To je jedan prijateljski bend koji, iako nema hitove, rasno izgleda na sceni, a bio je dobro prihvaćen i od publike.
50 godina heavy metala
Ova je turneja dobro sjela fanovima ikona heavy metala koji su u zadnjih mjesec dana mogli vidjeti i povratnike Iron Maiden i oproštajku benda Kiss pa je ovaj period od mjesec dana dobro razdrmao ljubitelje klasičnijeg metal zvuka. Ovaj period bi bio i legendarniji da su se tome pridodali i kultni Whitesnake koji su pak iz zdravstvenih razloga otkazali europski dio oproštajne turneje.
Judasi su, pak, svoju oproštajnu turneju “Epitaph” najavili još 2010. koja je trebala trajati do 2012., i to prilikom umirovljenja gitariste K.K. Downinga. Sljedeće godine su, ipak, najavili kako rade na novim materijalima, a u bend je ušao i osebujni gitarist Richie Faulkner kao evidentna nova energija.
Očigledno, nisu se oprostili od svirki. Došlo je i do ove turneje koja se 2020. zvala “Abraham”, a koja je bila najavljivana za Ljubljanu, no zbog dobro nam znanih razloga se čak dva puta odgađala, a pritom dobila i novi naziv “50 Heavy Metal Years”.
Kako to sve skupa izgleda? Iako nakon Maidena i Kissa, na prvu, pozornica, za jedan glam bend, ne izgleda baš fascinantno, no kako su se nizale pjesme, podizao se i dojam uvađanjem elemenata, a sam Rob Halford, sa svojih 71 godinu na leđima jako dobro izgleda na pozornici (nekoliko puta se i presvlačio pa je i osigurao da i vizualno “jako dobro” izgleda, lol) koju je dva sata držao napetom uz bend kojeg uz Halforda čine Andy Sneap, Ian Hill, Scott Travis i spomenuti osebujni gitarist.
Publika želi “Painkiller”
Prvi dio seta, što je, zapravo, veći dio nastupa, je bilo samo zagrijavanje za ono što dolazi – njihov heavy metal klasik čije je ime pjesme bend pred izvedbu tražio od publiku da ga zazovu. Pitao ih je koju pjesmu žele čuti, jasno, tražili su “Painkiller” i dobili su ga, a zahvalili su se euforijom. Nakon “Painkillera” kratka pauza pa na bis.
Na bisu je izvedeno još pet pjesama od kojih i možda druga najprepoznatljivija pjesma benda uopće “Breaking the Law” koja je rado dočekana i koja održava atmosferu do samog kraja.
Tu negdje oko kraja prvog dijela seta i oko bisa je i pojačan scenski nastup gdje je uveden i veliki bik, veliki znak benda, a pred sam kraj je i Rob Halford na stage uparkirao svoj motor koji je bio i zakucavanje same večeri i zaključio priču koja se odvila ove poluoblačne večeri.
E, da, Judas Priest je na samom kraju nastupa odaslao poruku kako će se vratiti. Tako da, ovo definitivno nije oproštajna turneja.
One Shot at Glory
Lightning Strike
You’ve Got Another Thing Comin’
Freewheel Burning
Turbo Lover
Hell Patrol
The Sentinel
A Touch of Evil
Victim of Changes
Blood Red Skies
The Green Manalishi (With the Two Prong Crown) (Fleetwood Mac cover)
Diamonds & Rust (Joan Baez cover)
Painkiller
Bis:
The Hellion
Electric Eye
Hell Bent for Leather
Breaking the Law
Living After Midnight