Josipa Lisac: Virtualan valentinovski koncert
Sinoć je Josipa Lisac održala virtualan koncert povodom Valentinova i svog 71. rođendana. Ovo mi je bio njezin treći koncert. Prvi put sam ju poslušala na ljeto 2019. kada je nastupala u Cave Romanu u Vinkuranu i tada sam odlučila da ću jednom godišnje posjećivati njezine koncerte. Zašto? Jer je Josipa jednostavno Josipa. Njezinu toplinu, komunikaciju s publikom, čitanje poezije između pjevanja, moćan glas i vrhunski bend u pratnji uvijek poželim iznova čuti. U 2020. korona nije sputala moje planove – Josipa je na pulskom Kaštelu prošlo ljeto, pod restrikcijama, ipak održala koncert. Isprepletanje njezine gracioznosti i spontanosti ne viđa se svaki dan, a inspirativno je kao i brojni stihovi koje uvijek ponese sa sobom i čita publici.
View this post on Instagram
Eto, rekao bi čovjek da sam odradila i 2021. tako što sam sinoć poslušala njezin prvi virtualan koncert. Ovo mi je prvo prisustvovanje glazbenim nastupima takvog tipa i moram priznati da sam bila skeptična misleći da ‘to možda ipak nije to’ i kako ništa ne može nadmašiti koncert uživo. Ipak, radovala sam se čuti i vidjeti Josipu. Koncert je započeo u osam navečer, a Josipa nas je u studiju dočekala isto kako bi i na koncertima uživo, u besprijekornim kreacijama i šminki, kao i uvijek, puna šarma i pozitivne energije. Nije se previše osvrtala na činjenicu da se radi o virtualnom koncertu. Publici se obraćala kao da su stotine ljudi ispred nje i njezinog benda. To je jako lijepo jer i jesmo bili ispred, okej, ekrana, ali smo bili tu i bili smo prisutni, slušali smo ju. Znam da se mnogi opiru virtualnim koncertima, ali situaciju treba prihvatiti onakvom kakva je. Pravi obožavatelji platit će i poslušati omiljenog glazbenika ma gdje god da izvodio, na bini ili virtualno iz studija. Uostalom, sinoćnji kadrovi i vizualna pozadina podigli su izvedbe pjesama na viši nivo. Realno, na stihove “Jedna mladost, jedan cvijet nade, raste tiho u srcu tvom” prođu te trnci i dok ju spontano čuješ na radiju dok čistiš stan, a kamoli na koncertu pa makar i onom virtualnom. Isto je tako i s “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Maglom”, “Tebi putujem”, “1000 razloga”, “Posteljom od suza”, “Dok razmišljam o nama”, a sve su one bile i sinoć. To su bezvremenske pjesme i Josipa to zna. Svejedno im se uvijek iznova posveti, vokalno ih obogati, nadogradi i učini iznova zanimljivim.
Kaže sinoć Josipa da je svaki koncert iznova jedna nova glazbena igra i da je tako i s ovim virtulanim koncertom, a nije zaboravila napomenuti i da je ponosna na svoju publiku koja ju uvijek prati. Još je nekoliko puta naglasila kako slavi ljubav zajedno sa svima nama iako neki koncert slušaju zagrljeni, a drugi sami uz čašu vina u kutku sobe. Pogodila je, za mene je vrijedilo ovo drugo. Atmosfera je bila divna, opuštajuća. Do sinoć, nikad još nisam prisustvovala koncertu, a da sam bila u papama, ležala na krevetu i jela hambić iz Mekića (da sam malo ažurnija, učinila bih Josipu ponosnijom pripremivši neko dostojanstvenije jelo, ali recept za štuku u šlagu nisam baš shvatila, a žabe mi i nisu nešto). Kako god, na koncertu pod dekicom može biti lijepo, ako ništa – praktično je. Jedeš, ležiš, povremeno zaklopiš oči, ali ne od umora nego od ugode dok slušaš njezin umirujući glas koji nagovještava olakšanje nakon nekoliko napornih i teških dana.
Sinoćnji koncert od sat i pol, bez obzira na način izvođenja bio je potreban, dostojanstveno odrađen i vjerujem da ni ostatak publike nije ostao razočaran. Tako je Josipa Lisac iznova opisala svoju ljubav prema Karlu Metikošu, koja nikada neće postati klišej jer je jednostavno preiskrena i prelijepa.
