Kakva večer i kakve lijepe uspomene su iza nas. Sinoć je Šalata bila “a place to be”. Jedna jedina, Josipa Lisac, održala je dugo najavljivani i s uzbuđenjem iščekivani koncert u organizaciji LAA na rasprodanom stadionu ŠRC Šalata. Večer je protekla ugodno, uz mnogo emocija i nove aranžmane bezvremenskih hitova koji mnogima znače više nego riječi mogu opisati.
U jučerašnjih otprilike 2 i pol sata, Josipa Lisac je provela vjernu zagrebačku publiku kroz impozantan joj 50-ogodišnji glazbeni katalog, dala se publici kroz razgovor, komentare i šale, više puta nahvalila svoj izvanredan bend te dovela zanimljive goste. Naravno, na svim njenim koncertima, uvijek u mislima i duhom prisutan, bio je Karlo Metikoš. Prikazan je i kratki prilog HRT-a upravo o njemu, gdje su vjerujem mlađe generacije saznale što nisu znale o Karlu i njemu kao Mattu Collinsu. Zanimljivo je i važno spomenuti posebnost Šalate za Karla i Josipu, jer upravo je to mjesto gdje je on vraćanjem u Hrvatsku održao svoje povratničke koncerte nakon impresivne svjetske turneje. Tada ga je na Šalati bodrilo preko 12.000 ljudi.
Već oko pola sata prije početka koncerta na tribinama se nije imalo gdje sjesti, dio je posjetitelja je stajao. Na parteru se mogao omogućiti još koji red sjedećih mjesta. Ispred ulaza se mahom tražila karta viška, što sve zbirno govori o Josipinoj bezvremenskoj pojavi i umjetnosti koja unatoč ne izdavanju mnogo novog materijala, živi i ostaje svježa. Šalata je svakako poslužila Josipi. Večer je bila lijepa i mirna, s laganim gotovo neprimjetnim povjetarcem i šuškanjem cvrčaka.
Ova magična večer otpočinje interesantnim remixom pjesme “Make Up” iz 1980 i albuma “Hir, hir, hir”. Uzbuđenje publike bilo je zbilja veliko i osjetno, a Josipa Lisac izlazi na scenu svježe ošišane kraće frizure u crnom outfitu i s pošalicama započinje koncert. Scenu čini veliki crni zastor ispred kojeg je, već tradicionalno na njenim koncertima, prikazan potpis Karla Metikoša na video zidu. Po prvi od nekoliko puta u večeri Josipa Lisac predstavlja bend spominjući obljetnice i šaleći se „’ko bu platio?“. Bend su činili Davor Črnigoj (bass gitara), Borna Šercar (bubnjevi), Elvis Penava (gitara) i Toni Starešinić (klavijatura). Probrana ekipa i garancija za uživanje u koncertu. Glazbena gozba se nastavlja uz pjesmu “Boginja” čije se genijalne izvedbe slične sinoćnjoj sjećam još iz Lisinskog. Zabavno, dojmljivo, sa stavom.
Uslijedit će vječna i nezaobilazna “O jednoj mladosti”. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti i čuti što će Josipa s njom napraviti, tako ni jučer nije bilo ništa manje uzbuđenja oko ove izvedbe. Predstavljenoj u gotovo osam minuta dugom aranžmanu i instrumentacijom nalik kakvom Santaninom singlu, pjesmi je podarena sasvim nova dimenzija, jer kao što i sama Josipa kaže „kroz Karlovu glazbu, u njegovim pjesmama, osjećam se slobodno. Što znači, bilo šta da učinim, ispadne dobro. Nije omeđeno.“ Josipa završava pjesmu slavnim stihovima, “Tko to zna”, ali ti znaš samo da ćeš ovo još dugo pamtiti. Duboko, snažnog utiska i drugačije.
Uz sjajnu i uvijek lijepu “Dok razmišljam o nama” Josipa nas navigira dalje, nježno, a opet intenzivno, uvlačeći nas još dublje u dubine svoje umjetnosti. Tog nepogrešivo posebnog izričaja koji već desetljećima fascinira, oduševljava publika ili pak s druge strane živcira dio šire javnosti. “Dok razmišljam o nama” opustila nas je, nadograđujući i proširujući još jednu karijeri joj značajnu pjesmu. Tako se zmjenama originala produljuje život pjesmama koje su ionako evergreen. Uz efektna roza svjetla Josipa odlučuje kroz pjesmu i baca čari na publiku rasprodanog stadiona ŠRC Šalata. Kao naručena, dolazi “1000 razloga”. Hit iz 2009., dao nam je te godine još jedan razlog da više volimo Josipu. Pomišljam zato sinoć, koliko sretni možemo biti da smo baš ovdje večeras, da uživamo u svemu danome, upijamo godine rada i neprocjenjiv talent koji Lisac njeguje. Prikladno i nastavno na prethodnu, stiže “Živim po svome”.
Josipa Lisac potom na pozornicu poziva i predstavlja našu harfisticu, dugogodišnju joj suradnicu, Mariju Mlinar, koja je publiku dobila na prvu i uvelike nasmijala izjavom „zaboravili ste reći da sam najstariji član večerašnjeg sastava, a ja ću dodati da je divno imati puno godina, jer više nitko ne prosuđuje kako svirate nego svi vele, gle kak’ je stara, a još uvijek svira.“ Uz dojmljiv uvod harfe, počinje “Zvira voda”, i takva izmijenjene podloge, postaje je moj highlight večeri. Josipin glas izranja i plovi pjesmom uz sanjivu ljepotu harfe. Njene duge note što vješto drži bivaju gotovo opojne i izazivaju žmarce. Pomalo nevjerojatno je, misteriozno i poetski.
Pomišljam, može li ova večer postati ikako još bolja. Može i hoće. Josipa Lisac poziva na scenu Vojkana Jocića, našeg saksofonista i člana benda Chui. Dvojac zavidnih glasovnih mogućnost u šali se natjecao tko može dublje otpjevati pred početak zanimljive im suradnje “Tebi putujem”. Nema se što reći, osim sjajno. Uz gitarski uvod dolazi omiljena “Gdje Dunav ljubi nebo”. Uhvatio sam pogledom nekoliko veselih u publici što se onako u elementu hvataju za glavu i gestikuliraju rukama uz pjevanje stihova. To je vjerujem, u smislu obožavanja, ta moć koju ima Josipa Lisac. Oslobađanje, da se otkačiš i uživaš.
Ovdje, na malo više od polovice koncerta, Josipa je odlučila prikazati publici prilog HRT-a o karijeri Karla Metikoša i povratku s velike mu turneje. U prilogu su puštene njegove pjesme “Nobody But You”, “Lucille”, “Goodbye” i druge, a pojavljuju se Josipa i Dražen Vrdoljak, odajući pošast Metikošu kao najsjajnijoj zvijezdi prve polovice 60-ih. Iako je Josipa simpatično u šali zamolila da se pogreške ne prepričavaju, moram ostati vjeran formi izvještaja i reći, da nije bilo ponovnog prikazivanja HRT-ovog priloga, zbog tehničkog problemčića sa slikom po prvom prikazivanju, koncert bi mi vrlo vjerojatno prošao u tonu prve polovice gdje sam se vidno uljuljkao u čaroliju Josipe i muziciranje njezinog benda. Publika nije s nezadovoljstvom primila ponovno prikazivanje priloga, već u podršci prema velikoj ljubavi Josipe Lisac, podržala Karlove pjesme, dozivala njeno ime i uspjela održati atmosferu.
Po završetku priloga, bez riječi počinje “Tu”, a uslijedila je i “Hir, hir, hir”. Bend se pomalo ubrzao, prošlo je već dva predivna sata od početka, ne zvuče kao da se žure, ali nema više pauza između pjesama. Ne bih rekao da se malo izgubila poveznica s publikom, ali flow se promijenio od prve, apsolutno savršene polovice koncerta. Nastavljamo uz pljeskanje publike u ritmu “Danas sam luda”, u dinamičnijoj produženoj koncertnoj verziji. Govoreći o publici, bilo je ekipe svih generacija, a osobito drago mi je bilo vidjeti da malo prisutnih koristi mobitele već pozorno uživa u koncertu. Josipa je zatim, spominjući muške emocije i aludirajući na Karlovu nježnost i ljubav, pročitala pjesmu Dragutina Tadijanovića, “Sanjam kako idem pored tebe”. Počinje “Magla”, Josipa publici daje svoje više note prema kraju pjesme.
View this post on Instagram
Josipa Lisac, sinoć 6.7.2019., Šalata, Zagreb. Photo: @mon.pix #josipalisac @josipa_lisac
Uz kratak komentar Josipe da mrzi biseve, krećemo odmah dalje i počinje “Ležaj od suza” s antologijskog albuma “Dnevnik jedne ljubavi”. Pjesma je to koja na njenim koncertima uvijek digne i unatoč tužnom tekstu, raspleše. Doživljaj ove večeri na Šalati privodi se kraju na zbilja fora način, izvedbom pjesme “Ispočetka”. Uz lagano sipljenje kiše i ponešto nestrpljivih koji su počeli napuštati tribine, euforija u zraku se drži i koncert završava odlično. Šalata je došla Josipi nakon čarobiranja u svim drugim većim zagrebačkim koncertnim prostorima i ujedno je njen prvi nastup na tom stadionu. Cijela će se priča oko ove večer još dugo prepričavati i vjerujem, zauvijek pamtiti. Zato veliko hvala Josipi i svima koji su doprinijeli jučerašnjem ostvarenju.
Setlista:
- Make up (Remix)
- Boginja
- O jednoj mladosti
- Dok razmišljam o nama
- 1000 razloga
- Živim po svome (with Marija Mlinar)
- Zvira voda
- Tebi putujem (with Vojkan Jocić)
- Gdje Dunav ljubi nebo
Prilog o Karlu Metikošu - Tu
- Hir, hir, hir
- Danas sam luda
- Magla
- Ležaj od suza
- Ispočetka
