Johnnyja Marra svi znaju iz The Smithsa, ’90-e je potrošio na supergrupu Electronic, a vrijeme nakon toga je iskoristio da bi pomagao mnogim glazbenicima, od čega se svakako ističe suradnja s Modest Mouse, ali i The Cribsima. Zadnjih godina je odlučio krenuti u solo vode i objavljivati svoje radove pod svojim imenom.
Tu leži i njegov najveći problem. Oduvijek je bio čovjek iz sjene koji je većinom bio zadužen za instrumentalni dio priče, a sada je morao postati frontman i pjevati. Kroz dosadašnja tri albuma se jasno dalo naslutiti da Marr ipak nije taj kalibar, da pjesmama nedostaje netko tko bi ih digao na malo višu razinu, a upravo tako nešto se i osjetilo u punoj Laubi na još jednom (četvrtom po nizu) Yammatovom.
Prošle godine organizatori su napravili veliku grešku jer je na The Cardigansima bila velika rupa u prvim redovima, budući da su se svi s pozivnicama držali šankova i drugog dijela Laube, pa su zato ove godine pustili nešto ulaznica u slobodnu prodaju, što je rezultiralo odličnom popunjenošću ‘prvih redova’ i super atmosferom u tom dijelu dvorane.
Čim je bilo najavljeno, bilo je jasno da će na koncert doći nešto starija publika koja je rado slušala The Smithse u nadi da će Marr svirati mnogo njihovih pjesama, a tako je i bilo. To se osjetilo i na samoj atmosferi koja me uvelike podsjetila na bečku publiku, s time da je čak i ona bila veselija od ove iz Laube. Kolega Blaž kaže da je bila odlična atmosfera u prvim redovima, što mu i vjerujem jer tamo je bila smještena publika koja je stvarno htjela biti na koncertu i kupila ulaznicu. Već nakon drugog, trećeg reda je krenuo taj zijev na većini koncerta…
Istog dana u Močvari je koncert održavao i Mudhoney koji je pomaknuo svoju satnicu na 23:30 da bi ljudi mogli posjetiti oba velika koncerta tog dana. Yammatovo se očito nije držalo tog deala, pa su svoju zvijezdu natjerali na stage tek u 22h nakon čega je automatski bilo jasno da se mora birati između ova dva koncerta. U startu je jasno koji nisu pogriješili…
“The Tracers” je bila prva stvar, pa potom The Smiths… Sasvim je bilo jasno što se može očekivati od koncerta. Publika je naravno znatno bolje reagirala na “Bigmouth Strikes Again”, pa potom ponovno potonula na sljedećim pjesmama u kojima je Marr prezentirao solo radove, pa opet malo poskočila na The Smiths…
Johnny Marr (Yammatovo 4, Lauba), video: Antonino Šimić (youtube)
Problem je što su Marrove pjesme potpuno nedefinirane. Svaka od njih ima potencijala, ali im ipak nešto nedostaje. Ja bih ponajprije istaknuo karizmatičniji vokal i jače refrene jer glazbeno gledajući, to jest na razini, ali ipak sam dojma da je sve dosta šablonski napravljeno, budući da se pjesme dosta stope jedna s drugom, osim onih koje otiđu prema jačim elektro vodama.
Što se tiče vokala, jasno je zašto je Marr propjevao tako kasno, odnosno zašto je čekao još desetak godina da počne izdavati albume pod isključivo svojim imenom. Ima tek prosječan vokal s kojim može napraviti vrlo malo finesa, a najgori dijelovi su bili kad je pokušao kopirati Morrisseyja i njegovu interpretaciju. Kad tome nadodamo i glam rockersko poziranje tijekom solaža, jasno je da se bolje osjeća kao side-kick, a ne glavna zvijezda (i vokal) benda. Barem se meni tako čini.
Prvi highlight večeri svakako je bila Electronicova “Getting Away With It” koja je razdrmala popriličan dio Laube i pružila je nadu da bi koncert mogao krenuti i u drugom smjeru, ali se to ipak nije dogodilo. Do kraja regularnog dijela shvatili smo da je “Easy Money” najveći hit solo karijere (Hrvati se očito lako mogu stopiti s tom pjesmom), dok je od pjesama The Smithsa najbolju reakciju dobio zicer svih zicera “How Soon Is Now?” kojom je i završio regularni dio nastupa.
Bis je započet s pjesmom “Bug”, a sve je završeno s (ponovno) Smithsima i “There Is a Light That Never Goes Out” i “You Just Haven’t Earned It Yet, Baby”. Barem je trebalo biti jer prije posljednjeg refrena “You Just Haven’t Earned It Yet, Baby” na bini je crkla struja i bio je potpuni mrak i tišina. Nakon par minuta, struja je došla, pa sam se ponadao da ćemo dobiti jednu ekstra stvar radi tog, ali bizarnosti nije bilo kraja jer je Marr s bendom nastavio svirati tamo gdje je stao prije nestanka struje, završio je pjesmu, mahnuo publici i otišao.
Johnny Marr (Yammatovo 4, Lauba), video: Antonino Šimić (youtube)
Ukupno gledajući, Marrov koncert nije ponudio ništa previše. Bio je to jedan prosječan koncert autora blistave prošlosti koji u sadašnjosti prolazi na staroj slavi. Loša stvar je da je dobar dio nastupa i insceniran kao kod neke pop zvjezdice, pa tako dobijemo malu pauzu za razgovor s publikom, nakon koje slijedi dio covera “Fly Like An Eagle”… Kako mu se da istu foru i pjesmu svaku večer izvoditi, stvarno ne kužim.
S druge strane, jasno je da je i sam Marr skužio da nešto ne štima, pa je skratio setlistu koju ima za ovu turneju za čak tri pjesme. Tako je jednostavno preskočio “Jeopardy”, “Boys Get Straight” i s bisa “Rise” što mu malo tko može zamjeriti, jer ipak nije preskočio pjesme The Smithsa (ili Electronica), već solo radove za koje 95% publike tako i onako nije marilo.
lako glavna zvijezda mnogima nije ispunila očekivanja, novo Yammatovo je ponovno ispunilo svoj smisao i bila je to još jedna zabava u kojoj su sad mogli uživati i pravi fanovi zvijezde večeri. Nadam se da će se tako nastaviti i narednih godina, posebno u vidu pozivanja izvođača koji još nisu bili kod nas. Ako se mene pita, mnogo bolje mi je bilo prošle godine na The Cardigansima, a Marrov mi je koncert samo poslužio da ga jednom za svagda prekrižim iz svojih kombinacija (što je opet dobar rezultat subotnjeg izlaska).
