Azra je kultna zagrebačka rock grupa osnovana 1977. godine. Nazvana je po istoimenoj pjesmi Heinricha Heinea. Azra je svoj kultni status stekla upornim i beskompromisnim nastupima, prvenstveno u Lapidariju i Studentskom centru, a Branimir Štulić postao je glasnogovornik jedne generacije. Da lik i djelo te središnje osobe hrvatskog rock’n’rolla od 1979. do 1985. još uvijek nisu zaboravljeni pokazao je i sinoć održan koncert u Tvornici, pod nazivom “Tribute to Azra“, organiziran u sklopu obilježavanja 25. godišnjice Novog vala.
Karte za koncert bile su rasprodane već dan ranije, a pola sata prije koncerta tražila se i ulaznica više. Tako su i preprodavači, za karte koje su u pretprodaji koštale 70, a na dan koncerta 90 kuna, tražili i do 50 €.
Bilo je uistinu interesantno na jednom mjestu vidjeti okupljeno nekoliko generacija ljubitelja glazbenog opusa Azre. Tako je prve redove zauzela mlađa generacija od kojih 16, 17 godina, zatim nešto starija studentska populacija, dok se onaj dio publike, koji je bio u teenagerskim godinama u vrijeme kad je Azra bila na vrhuncu karijere, povukao straga, na tribine, gdje je vladala donekle mirnija atmosfera. Nekoliko minuta prije 22 sata Tvornicom je počeo odjekivati poznati refren pjesme ‘Užas je moja furka’, čime je publika pozivala glazbenike da se popnu na stage. U 22 sata na scenu su istrčali Boris Leiner (bubnjevi), Jurica Padjen (gitara) i Tomislav Šojat (bas). Nastup su započeli velikim Azrinim hitovima ‘Provedimo vikend zajedno’ i ‘Marina’, a zatim im se na mikrofonu pridružio i Mile iz Hladnog piva.
Nakon toga na sceni su se počeli izmjenjivati poznati glazbenici kao što su Ivanka (Stampedo), koja je pokupila ovacije publike svojim stagediveingom, zatim bivši lider Lačnog Franca – Zoran Predin, pa mlade snage hrvatskog roka iz grupe Novo nebo, a zatim i El Bahatee, koji je, iako dočekan zvižducima, ispraćen pljeskom. Bili su tu, naravno, i stari rockeri Jura Stublić, Marijan Ban, Davorin Bogović i Max Juričić.
Nažalost, cjelokupni glazbeni događaj pomalo je narušila očita nedovoljna uvježbanost benda, a pogotovo Jurice Padjena, koji u nekoliko navrata nije ‘čuo’ Leinera i na vrijeme ‘uletio’ na početak pjesme, iako su nekoć zajedno svirali u Azri i bili puno bolje uigrani. No, uvijek izvrstan i mnogo puta nagrađivan za svoje sviračko umijeće, Boris Leiner uspijevao je sve držati pod kontrolom, tako da je, što se koncert više bližio kraju, bend sve bolje zvučao. Na zidu, sa suprotne strane stagea, za vrijeme koncerta vrtila se video projekcija koncerta Azre iz Doma sportova 1987., održanog pod nazivom Zadovoljština, nakon kojeg je izdan i četverostruki live album istog imena, dok se na bini nalazila velika bista Johnnya B. Štulića, a sve u svrhu podsjećanja na tog karizmaticnog i uvijek pomalo hirovitog šefa Azre.
Već nakon prvih par minuta koncerta publika je pala u svojevrstan trans, koji je trajao do samog kraja. Tako je njihovo pjevanje i aplaudiranje često puta znalo nadglasati i sam bend. Tu moramo upututi kritiku organizatoru, jer temperatura u Tvornici koja je prelazila granice izdržljivosti, krupne kapi znoja koje su se slijevale niz lica kako publike, tako i izvođača, i kapljice kondenzirane vlage koja je kapala sa stropa samo upućuju na potrebu za boljim rješavanjem pitanja ventilacije i klimatizacije u Tvornici.
Skoro dva sata trajalo je nadglasavanje publike i brojnih glazbenika, nakon čega se Leiner prvi put oprostio od svih prisutnih. No, tada je Tvornicom ponovo počeo odjekivati poznati refren ranije izvedene pjesme ‘Užas je moja furka’, na što se band ponovo popeo na scenu. Briljantan koncert završili su nezaboravnom skladbom ‘Ne prodajem nasmješenog psa’, nakon čega je uslijedilo i veliko finale u kojem su im se pridružili svi gosti otpjevavši još jedan veliki Azrin hit – ‘Odlazak u noć’.
Što reci na kraju nego čestitati izvođačima na dobro naučenim i otpjevanim Štulićevim tekstovima i pozvati Johnnya da do godine i on prisustvuje ponovom okupljanju Azre, jer ako je suditi po odazivu publike, bez problema bi mogao napuniti i puno veće koncertne prostore no što je to Tvornica.
