Jinx
Zagrebački sastav Jinx ne živi na staroj slavi.
To je jedan od zaključaka koji se sam od sebe nametnuo nakon dvosatnog koncerta kojim su promovirali novi album “Pogrebi i pomiriši“.
Od samog početka u 21:45 i prve pjesme “Jesmo li dobro?” pa do zadnje “Zmija i zmaj” jedanaest muzičara na bini je sviralo kao da im život ovisi o tome, pri čemu su, uz profesionalan zvuk, zadržali energetski naboj mladog benda koji se tek treba nametnuti širokoj publici, a ne sastava koji idućih 20 godina može živjeti od “Smijem se”, “Tamo gdje je sve po mom”, “Na zapadu” i “Koliko suza”.
Nakon što su zagrijali publiku s “Jesmo li dobro” i “Pravo”, uslijedila je prva pjesma s novog albuma, “Continental Blue“, koja je među okupljenima ostavila više nego dobar dojam i tako sastavu dala više nego vrijednu informaciju – unatoč pozamašnoj duljini, riječ je o pjesmi sa singl-potencijalom koja bi mogla imati stalno mjesto u ovoj i budućim set-listama. Sljedeća, “Smijem se“, podsjetila je na rane dane i rane radove, i naravno, bila otpjevana s publikom.
Iako je novi album tek izašao, već su se verzije pjesama počele razlikovati od verzija na albumu. “Jedni za druge” u koncertnoj varijanti još je više izbacila riff na klavijaturama do izražaja, što ju je učinilo još zabavnijom, a “Šah i statistika” prikazana je kao zabavni kaos.
Između dvije nove pjesme su se smjestile “Strijele na horizontu“, koje su pokazale da su neupitan koncertni ‘zicer’, a “Šmiramo”, “Ljeto” i “Elegantna varijanta” su okupljene pristojno zabavljale sve dok “Tamo gdje je sve po mom” nije izazvala atmosferu derbija.
Pjevačica Yaya ima ogromno samopouzdanje na sceni, na kojoj je uživala kao da je u svom dnevnom boravku, i pritom jednako dobro pjevala, bez problema mijenjajući raspoloženja od poletne “Tamo gdje je sve po mom” do molećive “Čuvaj me, ne daj me”, koja je, usprkos humoru, isijavala tugom.
Gitarist i glavni autor Coco Mosquito također nije uspio ostati skroz hladan na pozitivnu atmosferu u Tvornici, u pjesmi “Easy” dodao je malo gitarističke solaže na tragu repertoara Robbijea Robertsona.
Ostatak sastava također je bio na visini zadatka, pri čemu su uspjeli podjednako uživati, dobro svirati i pokazati kao da je riječ o starim pokerašima koji su ama baš sve što imaju, uložili da ono što upravo imaju u rukama.
Davor Gobac se pridružio u “Maradoni” gdje je njegov pomaknuti šarm dodao još malo ludizma. Pjesma s kojom su zaključili ‘regularni’ dio bila je “Bye baby bye” koja je opet izazvala atmosferu derbija, a dvije ‘sudačke nadoknade’ su donijele dva tiha dragulja, “U debelom hladu“, novu pjesmu koju će uz puno truda trebati izbaciti iz set-liste, i poznatiju, “Zmija i zmaj“, kojoj je dodano malo madchesterskog štimunga s prstohvatom Stonesa, koja je u velikom stilu zaključila tvorničku večer.
Vani nije bilo sunca, bila je noć i padala je kiša, to je zato što je ono bilo u Tvornici i bilo ga je u svakoj pjesmi Jinxa.