“Svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama”, ispovjedio se Rundek odmah na početku večeri pred dupkom punom Tvornicom 28.3.2009., koja je, prepoznavši stari hit “Ena“, uzvratila velikom količinom pozitivne energije.
Izmjena iste je bez prestanka trajala do samog kraja koncerta u kojem nas je Rundek upoznao sa svojom kreativno bogatom karijerom, bilo da je riječ o Haustoru ili o svojim solo pločama.
U sprezi sa svojim pratećim bendom nazvanim Cargo Orkestar (zanimljivo, njegov nekadašnji kolega i suradnik iz dana Haustora Srđan Sacher je napisao zbirku pjesama pod naslovom Kargo kult – očito je obojici riječ Cargo vrlo značajna), Rundek je kompletnu svoju karijeru prilagodio sadašnjem zvuku, a to znači da pomalo djeluju kao putujuća boemska družina sa nekog riječnog broda koja svaki dan boravi u drugom gradu.
U bendu su, uz Rundeka koji prebire po gitari i usnoj harmonici, trenutno trubač Igor Pavlica i trombonist Emanuel Ferraz, violinistica Isabel, klavijaturist/harmonikaš Dušan Vranić, basist Bruno Arnal i bubnjar Đani Pervan.
“European Canon is Here!”, pjevao je David Bowie prije 33 godine, a isti slogan se može primijeniti i na Rundekov koncert. U njegovom slučaju to znači, kombiniranje utjecaja francuske šansone, nešto malo slavenskog melosa, naročito dalmatinskih i međimurskih korijena i hipnotičkih ritmova, a ne zanemaruje se ni utjecaj s drugih kontinenata, što prvenstveno vrijedi za područje Južne Amerike. Možda riječ ‘European’ treba zamijeniti s onom ‘world’…
Naglasak je na kombiniranju stilova pa je tako tijekom večeri odsvirana “Ay Carmella“, a nešto poslije i tradicionalna dalmatinska “Mare“, koja je dobila engleski tekst i doslovni prijevod.
Unatoč zanimljivom aranžmanu, “Mare” je ipak zvučala kao papazjanija, dok je puno bolje prošla međimurska “Ljubav se ne trži” (koju su obradile i Vještice u periodu kad je Sacher bio nešto kao, hm, član u sjeni).
Obzirom da je već sudjelovao na snimanju Rundekovih albuma, nije čudno što je Cargo Orkestar ipak malo bolje izveo materijal iz Rundekove solo karijere nego onaj iz repertoara Haustora, ali ponekad se Rundek u izvođenju Haustorovih pjesama previše opustio, tako da je izgledalo kao da pjeva pomalo na autopilotu.
Od ljepših trenutaka, kojih je bilo jako mnogo, posebno je dopadljiva bila izvedba pjesme “Ruke“.
Kraj koncerta je bio na vrlo visokoj razini, službeni je dio završen “Apokalipsom“, dok su za biseve ostavljeni “Šejn“, “Bi mogo da mogu” i predivno izvedena “Šal od svile“, koji su zagrebačku publiku ostavili vrlo zadovoljnom i na pravi način zaokružili večer.
foto: Tomislav Capan
