Jason Derulo
Jason Derulo, održao je dugo najavljivan iako premalo promoviran koncert u Areni Zagreb. Koncert je obilježila Jasonova neprekidna energičnost, pozitivna atmosfera, posvećenost publici, ali i golotinja, pokazivanje i predvidive izjave. Izgleda da svaka veća zvijezda danas šalje iste poruke. Po prvi puta, mladi američki pjevač, posjetio je u Hrvatsku i to u sklopu turneje “2SIDES WORLD TOUR”.
Vremenski slot za predgrupu popunili su Marcus & Martinus, kažu, senzacionalan mladi dvojac, zapravo još jedan ‘daj da curice vrište’ projekt. Blizanci iz Norveške znaju što rade, iako to što rade nije impresivno. Između ostalih, dečki su izveli neizdanu pjesmu “Lie To You”, zapravo najbolju u cijelom setu i ostavili konačan solidan dojam. Međutim, jesu li zagrijali za Jasona? Vjerojatno samo dio tinejdžerica u publici. Stvar je popravio Jasonov DJ Jae Murphy, koji je svjetskim hitovima uspio publiku dodatno uzbuditi za početak koncerta. Bilo je lijepo čuti Arenu kako pjeva “We Found Love” i slične. U kašnjenju, ali dovoljno brzo nakon, stigao je Jason. Jedan hit, bio je dovoljan da zapali već spremnu publiku i digne gotovo cijele (u prodaju stavljene) tribine na noge.
Koncert počinje zbunjujućim videom Jasona kako trči safarijem u usporedbi s lavom, vjerojatno tako objašnjavajući priču iza naslova turneje. Nakon videa na scenu izlazi atraktivni Jason u identičnom domorodačkom outfitu iz uvodnog videa i raspamećuje publiku hitom “Whatcha Say”. Otpočinje setlista natrpana hitovima, većinom samo singlicama, koja se ni po čemu neće mijenjati za Zagreb u usporedbi s ostatkom turneje. Jason već na drugoj pjesmi podiže temperaturu u Areni, naravno, svlačeći se. Do kraja koncerta će se više puta oblačiti, što je zanimljivo, obzirom da se obično izvođači skidaju prema kraju koncerta. Naravno, guzice i sise included. Pomalo kao klasični mainstream video spot, samo uživo. Apsolutna je pobjeda što je Jason odradio prvih nekoliko pjesama u natikačama.
Pravi party nastavlja se s “Tip Toe” i velikom “Don’t Wanna Go Home” koja je rasplesala i ono malo pojedinaca što je još mislilo da će ovaj koncert provesti sjedeći ili tek lagano se njišući. Dolazi i nezaobilazna “Wiggle” i divljanje se nastavlja. Pohvalno je glazbu uživo izvoditi upravo tako i Derulo je imao pristojan popratni bend, ali većina dobro znanih hitova i poznatih melodija ukalupljenih u specifična produkcijska rješenja biva izgubljena u pojačanju benda. Na dijelu pjesama ono zbog čega su pjesme i poznate nije došlo do izražaja, vjerojatno uskraćujući publici doživljaj originala uživo. “Trumpets” je iznenadio i samog Jasona s jačinom suradnje publike i pjevanja u glas. Počastio je publiku neizdanom pjesmom “Make Up”, izvođenom i na ostatku turneje.
“In My Head” još je jedna pjesma koja je rasplesala Arenu. Slabe popunjenosti, gornjih tribine uopće ne puštenih u prodaju, ali suptilno i efektno sakrivenih velikim zastorom, Arena je gorjela za vrijeme koncerta. Jason očigledno ima dovoljno publike da održi koncert. Onima koji prate njegov rad i htjeli su otići, a na kraju iz bilo kojeg razloga nisu, može biti žao. Njegove izvođačke sposobnosti neosporive su, Derulo je pravi show man.
Emocije manje zahtjevnih članova publike možda su proradile na “Marry Me”, broju koji je Jason jako lijepo odradio. U glavama onih malo zahtjevnijih po ukusu, vjerujem da se dogodila podijeljenost između percepcije njegovih pjesama i zapravo odličnog performansa uživo. Jasonove pjesme su više-manje šund, tematikom zbilja nedaleko od one tzv. cajki, samo ostvarenih uz world level produkciju. Njegov glas donekle osvaja, ugodan je i slušljiv, pogotovo uživo. Publiku je nekoliko puta počastio mazeću ju svojim utreniranim falsettom.
Vjerojatno najzanimljiviji performans večeri bio je “Secret Love Song”, inače suradnja s grupom Little Mix. Jason i lijepa pjevačica koja mu se pridružila, lagano do zadnjeg refrena približavali su se jedno drugom i emotivno izveli ovu krasnu stvar. Naravno, prigušenu nepotrebnim overproducingom. Netom poslije, Jason je u početku pjesme “It Girl” odjednom prekinuo pjesmu. Opet predvidivo, iako slatko, govori da mu je ipak za izvođenje ove pjesme potrebna Hrvatica na sceni. Pjesmu je otpjevao i na trenutak je izgledalo kao da od djevojke iz publike neće biti ništa, ali ona se pojavila i publika se raspamećuje. Pomalo suviše igra na sigurno, ali jedan super sretan fan više je dovoljan rezultat.
Show se nastavlja s hitovima poput “Ridin’ Solo” i pomalo previše golotinje na već ionako groznoj pjesmi “Goodbye”. Radi se o vjerojatno najapsurdnijem sampleu u recentnijem sjećanju i to “Con Te Partirò”. Pomalo kao glazbeno bogohuljenje. Što se tiče spomenute golotinje, bez imalo uskogrudnosti, mislim, na previše golotinje s obzirom na broj djece u publici.
Scena je sada u plavom, uz dim, pomalo mistično, Jason Derulo u crnom sakou i šeširu uz svoje plesače žari i pali izvodeći “Cheyenne”. Međutim, jedna misao se vrti po glavi… Gledamo li Jasona Derula ili Ushera. Kopiranje stila i interpretacije je nemoguće ne primijetiti. Uz čudan hype intro, stiže provokativna “Swalla” i još jednom baca dvoranu u trans.
Uz loš razglas, ono što zamjeram Jasonu i produkcijskom timu je izvođenje dijela pjesama jedva do drugog refrena i nepotrebno remiksiranje. Primjer je nepravedno presijecanje hita “Breathing” koji se sonički odlično uklopio u koncept turneje. Dio duše koji pripada srednjoj školi nije bio baš sretan skraćivanjem dosta hitova ove večeri.
Nadalje, bilo to iskreno ili samo da dodvori obožavateljima i izmami još jedan zaglušni vrisak u dvorani, Derulo je mahao hrvatskom zastavom za vrijeme pjesme “Colors”. Radi se himni Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Jason je o lijepoj našoj rekao samo najljepše riječi, a više nego dovoljno puta je rekao koliko mu je drago da napokon održava koncert i kod nas. Jason Derulo je u jednom trenutku pred kraj koncerta rekao i “volim vas”, kao i pitao “kako ste”. Pohvalno, s obzirom da mnogo svjetskih zvijezda na koncertima u malim zemljama poput naše, samo dođe, previše kasni, odradi i pozdravi.
Jason je približio koncert kraju s tri asa u rukavu. Redom, “The Other Side”, “Talk Dirty” i “Want To Want Me”. S prvom je još jednom dobio dvoranu da zapjeva, s drugom da se razuzda, a zadnjom oboje. Posebno čudan trenutak bilo je ubacivanje instrumentala “Seven Nation Army” po kraju “The Other Side”. Osobno nisam znao što da mislim. Samo da je to bilo nepotrebno iznuđivanje uzbuđenja, jer činjenično, svi polude na tu legendarnu pjesmu.
Ukupan i konačan dojam, dakako je pozitivan. Svaka pohvala Jasonu Derulu na zadovoljavajućem performansu i trudu te osmijesima. Također, pohvala postavljanju kamera oko pozornice i kadriranju čime je bilo omogućeno fanovima da ostvare snažniju povezanost s Derulom tijekom koncerta. Jason je savršeno uigrano znao točno kada u koju kameru pogledati, da svakoj osobu u dvorani izgleda kao da vas gleda u oči. Ovo je bio koncert na kojem su svi koji vole R&B Confusion trebali biti. Zabava zagarantirana. Derulo je bio recept za ostati bez glasa i brzo se oznojiti od plesanja. Barem sudeći prema ekipi po izlasku iz Arene.
