Japandroids
Jučerašnji nevjerojatno sparan dan kao da je bio stvoren za grand finale vrućine u večernjim satima u klubu Močvara gdje je zagrebačku publiku svojim koncertom drugi put počastio kanadski dvojac Japandroids.
Svjedoci koji su prisustvovali premijernom predstavljanju benda domaćoj publici u Purgeraju 2012. godine tvrde kako je te večeri grad Zagreb doživio nešto što se inače rijetko viđa, posebno kada je riječ o malim koncertima (tada) N.N. bendova i izvođača – organizatori su predviđali relativno skromnu posjećenost s obzirom na broj prodanih ulaznica do nekoliko dana prije nastupa, a te su večeri Japandroids nastupali ne samo pred rasprodanim klubom, već su ispred njega ostavili još dvostruko više ljudi koji nisu stigli nabaviti svoju ulaznicu.
Tada s netom objavljenim, sjajnim albumom “Celebration Rock“, Japandroids su napravili rijetko viđeni spektakl te davne 2012. godine – no danas su momci rado viđeni na većim i manjim pozornicama u klubovima i na festivalima diljem svijeta, poglavito zahvaljujući gotovo jednako solidnom posljednjem studijskom izdanju “Near of the Wild Heart of Life“.
Prava je šteta što ih nisam stigla pogledati ranije, no SuperUho ekipa ispravila je tu nepravdu s već klasično sjajnim koncertima i izvođačima kako na samom festivalu, tako i na koncertima ‘zagrijavanja’ za 5. Super Uho festival koji će se ove godine održati od 6. do 8. kolovoza u Primoštenu – nakon vrlo dobrih Yo La Tengo, preko sjajnih Japandroidsa, za manje od tjedan dana tako ćemo imati priliku i peti put u Zagrebu, odnosno deveti put u Hrvatskoj pogledati The National na Šalati.
No – prije toga – vratimo se dakle u Močvaru. Nakon po mnogo čemu sirovog proteklog festivalskog tjedna koji je mnogima prošao s manjom ili većom dozom gorčine u tijelu, bilo je krajnje vrijeme dobiti glazbeno ‘osvježenje’ u malom klupskom prostoru uz sjajan osamdesetominutni nastup Briana Kinga i Davida Prowsea. Koncert je očekivano otvoren istoimenim singlom s posljednjeg im albuma, a “I used to be good but now I’m bad”, čini se, stih je s kojim se mnogi od nas na ovaj ili onaj način mogu poistovjetiti, stoga je publika u ugodno popunjenoj Močvari s jednakim žarom sjajno reagirala i na “Fire’s Highway” i “International“.
Usprkos generalnom žanrovskom punk rock opredjeljenju, važno je sinoćnji nastup istaknuti i po sjajnoj muzičkoj uigranosti ovog dvojca pri čemu Japandroids za stepenicu ipak nadilaze kapacitete tipičnog troakordnog benda, a time i samog žanra.
Jedina zamjerka ipak ide na račun tehničke kvalitete zvuka u Močvari – u nekim se trenucima vokal malo gubio zbog sveukupne glasnoće benda, no tome usprkos, uživali smo i na izvedbama “Continuous Thunder“, plesalo se iz sve snage na himnu “Younger Us“, a finalna “The House That Heaven Built” izazvala je ekstazu pa smo uživali i u više i manje uspješnim pokušajima stagediveanja iz prvih redova. Odličnom energijom i raspoloženjem te uz rođendanske čestitke benda izvjesnom Mislavu, sjajnom vokalnom (posebna pohvala Davidu koji je zdušno izvodio svo to ‘urlanje’ na poziciji back vokala) i glazbenom izvedbom, Japandroids su zagrebačkoj publici sinoć pružili jedan od ponajboljih nastupa u metropoli posljednjih nekoliko mjeseci, stoga se nadam da nećemo morati ponovno čekati pet godina do idućeg zajedničkog susreta.
