Martinska uvala, preživjevši četiri prethodna festivala, ugostila je od 8. do 11. kolovoza Membrain i sve njegove hodočasnike. Kao što je slučaj i s ostalim festivalima (highlights sa Seasplash festivala) koje je održala, izuzev Kanal Festa, i Membrain je po prvi put osvanuo na (n)ovoj lokaciji.
Minersku uvalu, koja je do sada bila dom Membraina, oplakali su svi koju su se osvjedočili festivalu u njezinom izdanju kada je u siječnju požar progutao hangar u bivšoj vojarni. Promjena lokacije je i u ovom slučaju imala velik učinak pa je ovo izdanje Membraina izgledalo neprepoznatljivo u usporedbi s prošlim.
Martinska je ponudila veći prostor i službeni kamp pa je Membrain i vizualno više nalikovao na definiciju festivala, a njezino tlo je sigurno pogodnije za daljnji rast i razvoj festivala. Ipak, nostalgija za Minerskom sveprisutna je među svima čija je srca osvojila prijašnjih godina. Najavljeni lineup, osim par zvučnih imena, nisam pretraživala niti sastavljala raspored setova koje treba poslušati, jer kada je Membrain u pitanju upravo u tome je stvar – čuješ nešto opasno da svira i sletiš se na stejđ koji je mjesto zločina i nikad ne ostaneš zakinut i razočaran. Plan večeri se tako složi prirodnim putem bez brige da se nešto propušta.
Uvod u festival bio je in medias res pa su se u četvrtak bez odugovlačenja zaredala zavidna imena poput velikog DLR-a kojeg je uvijek čast slušati i gledati na djelu u njegovoj nemilosrdnosti selekcije i energetske tempiranosti kojom vozi publiku iz prve u petu i obrnuto pa nas je spuštao i dizao zvukovima od oštrijih linija deepa do blažeg liquida na koncu seta.
Uz njega, Main stage su tresli i Ill Truth, Bristolski tandem kojem sam do tada samo čula produkciju objavljenu na nekim od znanih d’n’b izdavačkih kuća pa su faktor iznenađenja te zrelost i kvaliteta s kojom su se pohvalili odigrali svoje i rezultirali time da nakon fizički iscrpljujućeg DLR-a nije došlo do stagnacije ni energijom ni zanosom.
Pored ova dva očekivana nastupa, Subtle Element koji je srušio prvu dominu večeri bio je oduševljenje na koje nisam računala sa selekcijom po mojoj mjeri, a pogledom na ostatak zadovoljne publike zaključujem i po njihovoj. MC Gusto bio je na mikrofonu za vrijeme špice večeri i odmjereno bio lirička nadopuna, ali neizbježno je da MC-ja nakon kratkog vremena postane zamorno slušati u pokušaju izoliranja glazbe.
Drugi dan festivala iz mojih patika u cijelosti se odvio na Stage 2. U kampu me predvečer nespremnu zateklo režanje s drugog stagea nakon čega je slijedilo brzinsko spremanje i opremljanje pivskim potrepštinama pa trk na set Fornaxa koji je u petnaestak minuta što sam ga čula zaradio moj najveći pljesak, a nakon njega je pod aliasom Daboo organizator festivala Davor Dedić preuzeo komandu za pultom.
Ostatak večeri na drugom stageu bio je takeover Boey Audia, irskog kolektiva koji je ponudio punu ruku aduta iz svog tima i koji je pored headlinera festivala imao glavnu ulogu u ovoj sezoni Membraina. Stage 2 su u sedam ujutro ugasili slavonski asevi Boeya koji još nisu u dijaspori, Minimalist, Mance i Ama Hai. Kad su i za playerima i među publikom tvoji najljepše je, što je potvrđeno gradivo prošlogodišnjeg Membraina.
Zadnji dan najveće osobno postignuće bilo je prošetat se do Maina čuti Loxya koji je isporučio stvarno mračan set uz dominaciju istreniranih jungle bubnjeva, jer snage ni za što drugo nije preostalo. Nakon što su se i uši umorile game over je pao kljucanjem u kampu, što je cijena koju uvijek nečim platiš, a ja ovaj put propustom još jednog nepredviđenog takeovera Boey Audia na Main stageu, čime su od šest ujutro do podneva back2backovima istrijebili zadnje od festivalaca koji su još bili na nogama. Iza pulta još jednom su stali Minimalist, B-origin, Altex, Montesco, Hasky, Nixon Grey i Initial uz podršku MC Kenne, a pridružio im se i headliner Treshold.
Membrain u novom ruhu je, kao što sam navela ranije, izgledao neprepoznatljivo, a zbog nekoliko faktora. S obzirom na posebnu ljubav imam za organizacije i događanja koje promiču underground glazbu poput drum’n’bassa i okupljaju njezine uživatelje, sreća zbog napretka vidljivog na golo oko ostavila je najveći dojam na festivalsku glavu poput moje i preuzima dominaciju u sveukupnom doživljaju koji se sliježe. Kroz festival je prošlo oko 500 ljudi, što je možda veća brojka od zbroja posjetitelja svih dosadašnjih izdanja festivala. Činjenica da 80% te mase čine stranci samo stavlja točku na to koliki odjek imaju stvari kada se rade iz čiste ljubavi i jasne vizije, ili na to koliko smo kolektivno gluhi i neobazrivi na novi val koji samo što se nije obrušio.
Zaključak
Membrain je preskočio nekoliko levela u odnosu na dosadašnja izdanja festivala i uz standard postavio i pravi kamen temeljac iz kojeg jedva čekam vidjeti što će izrasti, a već izrasta i korijeni su mu sigurni. D’n’b glave su otišle pospane, d’n’b patike poderane, d’n’b džonovi potrošeni, svi zadovoljeni.
