Istinski punk-rock praznik u Tolminu

Od 12. do 15. kolovoza u Tolminu, inače središtu Metal Campa, održano je prvo izdanje Punk Rock Holiday festivala, hibrida Njoki i Šklab festa. Nadam se ne i posljednje.

Četiri dana kampiranja i roštiljanja sama po sebi asociraju na praznik u pravom smislu riječi, a dodamo li tome neka od najvećih imena punk-rock scene dobivamo provod na n-tu potenciju.Duga vožnja, nemilosrdno sunce i (ne)uspješno sastavljanje šatora bila je gotovo svačija uvertira u festival, no dobro raspoloženje vladalo je od samog početka. Čast probijanja tišine ispred stagea pripala je Myspace Invadersima kojima je to uspješno pošlo za rukom, iako je publika u to vrijeme bila više u prolaznoj fazi.Harry i Kresnesh Nepitash svojim su zvucima privukli još publike, a vrlo dobar prijem imali su naši Pasi čiji je nastup bio iznimno energičan, no i prilično kratak. Svirku prije najzvučnijeg benda prvog dana, ako ne i cijelog festivala, uz naravno NOFX, imali su 3 Feet Smaller.

Svaka čast svakom spomenutom bendu, no ako je netko zaspao na Bad Religion, e za tim može žaliti. Po mnogima (pa i Fat Mikeu) najbolji punk bend u nešto više od sat vremena nanizao je očekivane hitove poput “Generator”, “No Control”, “Sorrow” i “American Jesus”, ali i fenomenalno predstavio aktualni album “Dissent of Man” pjesmama “Devil in Stiches”, “Cyanide”, “Resist Stance” i “Wrong Way Kids”, koja je možda bila i highlight cijelog nastupa uz “The Defense”.

Greg Graffin i ekipa pokazali su zavidnu strast i energiju nakon više od 30 godina staža na punk-rock sceni . Laku noć (kako kome) prvog dana zaželjeli su Superhiksi i, koliko god dobri bili, ipak se na putu ka šatorima pjevušilo ‘Like a rock, like a planet…‘.

Drugog dana, nakon još ćevapa, jeftine pive u kampu i hladne Soče (devet stupnjeva), čekalo se na nastup druge sedmorke festivala. Uz dužno poštovanje odličnim Real Life Version, Final Approach i In-Sane, JAR-ovci Hog Hoggidy Hog pobrali su najviše simpatija publike svojim ska ritmovima.

Nakon runde pive i vrlo dobre ekipe benda Red Five Point Star, sve je bilo spremno za dva velika imena punk-rocka i vrlo raspoložene Bouncing Soulse i Hot Water Music. Oba benda prašila su pozornicom, no ne samo zasebno, već i zajedno. Za kraj večeri priredili su pravu feštu i izmjenjivali se na instrumentima, pjevali i uživali kojih pola sata na opće oduševljenje, a kulminacija svega dogodila se kad su svi zajedno otpjevali pravu punk-rock himnu – “True Believers”.

Nedjelja je za sobom ostavila dojam najžešćeg dana što se muzike tiče, te najzabavnijeg što se fešte pred pozornicom tiče – Extreme Smoke 57 i Crushing Caspars bili su fini aperitiv za još luđe Total Chaos i Jingo De Lunch s opakim ženskim vokalom. Možda i najveće iznenađenje festivala, uz spomenute Hogse, bili su Street Dogsi koji su apsolutno razvalili, te su Strung Out i The Real McKenzies, Fat Wreck ekipa, samo mogli nastaviti u tom stilu i pokazati u čemu su najbolji (osim u ispijanju viskija, što se odnosi ponajviše na potonje). Uz obradu Boba Marleya, tri riječi posebno su se čule tu večer – “Drink Some More”.

Mamurluk, neispavanost, nostalgija i ukočeni vratovi – sve s negativnim prizvukom, ukoliko je i bilo ičega, nestalo je u ponedjeljak. Razlog je jedan – NOFX. Definitivno najjače ime festivala i uvijek rado viđena punk-rock atrakcija predvođena Fat Mikeom i veselom ekipom.

No, idemo redom – Golliwog, žestoki slovenski bend sa ženskim i žestokim vokalom otvorio je posljednji dan, Backstage i uhu vrlo ugodni Talco nastavili su rasturati, a tada je na red došao još jedan bend s naših prostora, Overflow, koji je upečatljivim nastupom predstavio publici svih rasa i nacionalnosti svoj novi album. Veterani Toastersi laganom su svirkom svih natjerali na ples, a nakon njih vrhunac večeri i festivala.

Uvijek vesela i raspoložena NOFX ekipa još jednom je pokazala zašto su možda najveće ime DIY scene današnjice. Uz dosta govorancije, međusobnog zezanja i razdraživanja publike, odsvirali su fenomenalan set uz neizostavne “Separation of Church and Skate”, “Bob”, “Dinosaurs Will Die”, “Eat the Meek” i “Linoleum”, zatim stvar s novog hardcore cover albuma, te obradu pjesme “We’re Only Gonna Die” (Bad Religion).

Tijekom pjesme “Lori Meyers” imali su domaću potporu u liku djevojke koja je fantastično odradila ženski vokalni dio pjesme. Nakon prvog bisa i zaključne “Theme From a NOFX Album”, uslijedio je još jedan bis u NOFX stilu – “I Wanna Be An Alcoholic” – pjesma duga svega pola minute. Večer za pamćenje. A kao Hrvatska, i Slovenija je dobila novu himnu (“What Now Herb”), budući da su dečki mislili kako je nemaju.

Druženje, roštilj, pivo i punk-rock – nema bolje pozivnice za iduću godinu. Vidimo se tamo.

Izvještava: Igor Maračić