Kultni bend, bend bez kojeg danas vrlo vjerojatno ne bi bilo Rammsteina i sličnih bendova, slovenski Laibach ove subote ponovno je posjetio Zagreb. Boogaloo Club je odličan izbor prostora za ovakav koncert, može primiti dovoljno ljudi ali i ponuditi dovoljno dobro okruženje za industrial rock koji sviraju Laibach. Skupilo se priličan broj ljudi, ali ne i dovoljan da bi dvorana bila skroz popunjena. Pozitivno je u tome što se moglo normalno prolaziti i što nije bilo vruće.
Laibach meni osobno, moram to priznati, nisu profil benda koji bi se nalazio redovito u mom CD playeru, no koncertni nastup je nešto za što sam čuo da je vrijedno doživjeti. Stoga sam se i odlučio na posjet ovom koncertu kako bih vidio bend koji već preko 20 godina svira po cijelom svijetu, bend koji je iz područja bivše države, spletom okolnosti i ondašnjih vremena, jedan od rijetkih koji je nešto napravio u inozemstvu, ali i ostao daleko najuspješniji od svih ostvarivši pravu inozemnu karijeru.
Atmosfera u Boogaloou pred koncert bila je puna iščekivanja fanova koji su se gurali naprijed kako bi što bliže doživjeli bend, ali i onih nešto umjerenijih koji su svoje mjesto potražili u dnu dvorane. Raznolik je bio i sastav publike po godinama – od današnjih srednjoškolaca, preko studenata pa sve do starih fanova Laibacha, danas proćelavih sredovječnih ljudi sa prosijedim bradama. To dodatno govori o statusu i veličini karijere jednog takvog benda.
Koncertni nastup Laibacha spoj je glazbe, hladne i matematički pravilnog ravnog ritma, uz vokal čvrst i odrješit, specifične zapovjedne boje glasa poput glasova “sila zla” iz nekog SF filma, s odličnim vizualnim efektima koji uključuju izgled stagea sa velikim crnim zastavama s Laibachovim logotipom, imidž i ponašanje izvođača, te vrhunski light i odlične pomalo mračne vizualizacije puštane s projektora na zid iza benda.
Sve to zajedno vrhunski je isproducirano i uklopljeno u jednu cjelinu koja ostavlja zaista impresivan dojam. Produkcija koncertnog nastupa, ponašanje na stageu, kretnje zajedno sa svjetlosnim efektima doveden je do savršenstva, kod Laibacha nema slučajnosti. Efektan nastup uz poznat imidž pjevača s kapom koja izgledom podsjeća na one kakve su nosili vojnici u pustinjama, no crne i kožne, dodatno je nadopunjen s dvije prsate plavuše uniformirano obučene u uske hlače i majice bez rukava u vojničkom stilu. Takvo im je i držanje za vrijeme nastupa dok udaraju u doboš ili plješću u pravilnom ritmu, strogim vojničkim pokretima. Na krajevima stagea su još gitarist i basist koji ipak sviraju pa su im i pokreti malo slobodniji, no zato su i povučeni u stranu ispred strogih već spomenutih crnih zastava, a bubnjar i klavijature u pozadinu.
Već sam spomenuo kako Laibach ne sviraju glazbu koju bih doma slušao, no na koncertu sam se stvarno odlično uspio ufurati u taj stil. Cijeli taj nastup ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim, već jednostavno plijeni pažnju i vizualno i zvučno. Koliko god ritam bio strog i vojnički pravilan, ipak se ima mnogo za čuti u njihovoj izvedbi, to nije techno ili računalno dosadan bubnjar, svaka pjesma je u stalnoj promjeni, nešto se dešava, ide naprijed. Zvuk je moćan u pravom smislu te riječi, ne može se reći da je bučan, već da je zaista glasan ali i odlučan. I tako iz pjesme u pjesmu, a sve to upotpunjenom odličnim stage performanceom tako da je svaki trenutak koncerta ispunjen, od početka pa do kraja.
Doživjevši ovaj koncert mogu samo još jednom pohvaliti profesionalnost benda i postaviti ih definitivno kao jedan od uzora kako bi trebao izgledati jedan profesionalno pripremljen nastup, ne samo za naše već i za svjetske standarde. Rijetko se ima prilike vidjeti ovako odličan glazbeno-vizualni performance, tako da kada Laibach sljedeći put bude nastupao u vašoj blizini, a niste ih do sada imali prilike ili volje ići pogledati uživo, obavezno se pojavite na koncertu jer doživljaj je uistinu vrhunski. Uostalom, dosta je moje priče, pogledajte fotografije i uvjerite se i sami.
