Hiljson Mandela
„Mandela Effect“ jedan je od rijetkih domaćih albuma za koji se može reći da se doista iščekivao. Hilje je svoje samostalno izdanje najavljivao godinama, a kad je konačno stiglo u svibnju ove godine, gotovo da je opravdalo svako očekivanje. Hiljson je skrenuo u smjeru koji se, prema mom mišljenju, nije očekivao za “Mandela Effect“ s obzirom na to da se taj pojam spominje u kultnim „Medaljama“, no novi, inovativniji i mrvicu drugačiji glazbeni stil pokazali su se kao vrsno rješenje. Publika je prihvatila izdanje, a sada je došlo vrijeme da ljudi koji su albumu dali na važnosti, djelo čuju uživo. Hiljson je već ranije izvodio „Mandela Effect“ uživo, no koncert u Tvornici kulture nazvao je službenom promocijom svoga izdanja. Drugi petak u listopadu bio je rezerviran za trap spektakl u zagrebačkoj koncertnoj dvorani. Već se prije koncerta znalo da će publika biti vrhunska jer kako je Hilje izjavio, rasprodao je koncert prije nego što su uopće krenuli u službeno tiskanje plakata.
Početak listopadske glazbene priče Hiljsona Mandele bio je najavljivan za 22.00, no s obzirom na to da se pretpostavljalo da će se pred Tvornicom stvarati gužve, postojala je preporuka da se na koncert dođe ranije. Poštivanje preporuke pokazalo se kao dobra odluka jer su u trenutku kad sam ušla na koncert, oko 21.00 sat, prvi redovi već bili popunjeni, a Tvornica se punila brzinom svjetlosti. Tek malim pogledom na publiku, bilo je jasno da je sačinjena od mladih ljudi do 25 godina među kojima ima pripadnika različitih stilova – od potpunog crnila, do Adidas trenirka, preko košulja.
View this post on Instagram
Osim žamora, pozadinski zvuk u dvorani stvarali su remixevi DJ-a. Kako je vrijeme teklo, situacija se zahuktavala, a dvadesetak minuta prije početka koncerta, publika je glasno počela pjevati sve što je DJ pustio. Posljednje minute prošle su izrazito brzo, a da će Hilje uskoro izaći na pozornicu, dao je pretpostaviti Lockroom, producent koji mu je tijekom cijeloga nastupa čuvao leđa. Koncert je počeo točno deset minuta nakon što je otkucalo dvadeset i dva sata, a početak je bio popraćeno vrištanjem i mrakom, dok smo s Hiljetove strane čuli neuobičajeni NLO uvod kojem još uvijek ne znam točni smisao, niti sam ga u potpunosti razumjela.
Hilje je na pozornicu uletio pjevajući „Mbappe“, a tad ni jedna duša u Tvornici nije bila mirna. Izgledom kao da je iskočio iz svoje naslovnice, otac hrvatskog trapa već je prvom pjesmom izazvao oduševljenje. Nakon izvedbe, kratko je pozdravio publiku i krenuo na „Surbee“. Prve pjesme su također otkrile tehničku stranu koncerta – zvuk je bio odlično posložen, Hiljson je pjevao, a autotune je bio dobro doziran. Da izazove potpuni kaos, u „Surbee“ je dodao dio stvoren za Tvornicu. Sam početak koncerta otkrio je da je Hiljson Mandela došao sebe predstaviti u najboljem mogućem svijetlu, ne dopuštajući si propust zbog kojega bi ga se kasnije moglo kuditi. „Mandela Effect“ se provlačio kroz prve pjesme izvedene na koncertu, a „Surbee“ je slijedio „Gori sve“ i „Trap nije umro“. Nastup „Gori sve“ ostao je obilježen publikom koja glasno zavikuje „Palac, mi te volimo“, dok je „Trap nije umro“ pokazao da za tu podvrstu rapa nema straha. Snaga se iz publike nikako nije mogla izvući, a dio su nje dali i na izvedbi „Neće k***c“.
Iako su do tog trenutka koncerta bile izvedene već dvije suradnje, ni jedan izvođač nije došao na koncert. Kao prvi gost predstavio se Dino Blunt. Hiljson Mandela i Dino Blunt nemaju zajedničku pjesmu za „Mandela Effect“, no dvojac je već ranije radio na pjesmi „On My Neck“ koju su izveli u Tvornici. Dino Blunt je izgledao sretno što se nalazi na sceni, a to su dokazali njegovi plesni pokreti i stalni smiješak na licu. Trojac je izveo remix pjesme „Bebica“. Atmosfera u dvorani tad se već ozbiljno zahuktavala, svježeg zraka nije bilo, ljudi su bili znojni.
Vjerovali ili ne, do tog je momenta prošlo tek četrdesetak minuta koncerta. Nakon odlaska Dine i Swane, Hiljson se vratio na „Mandela Effect“ pjesmom „Lova“. Reakcije publike na pjesme s albuma bile su mnogo bolje, nego na gostovanja. Na samostalnom izdanju se nismo dugo zadržali jer je već iduća pjesma bila „Šnitanje“. Hilje je bez pratnje publiku podsjetio na najbolju fazu hrvatskoga trapa. Da ni aktualni trap ne zaostaje za starim, pokazao je pjesmom „McLaren“ koju u originalu izvodi s Rastom. Raste, nažalost, nije bilo na koncertu. Publika je bila neumorna, svi su bili živahni, a tek pokoji posjetitelj nije znao svaku riječ pjesme hrvatskog i srpskog glazbenog profesionalca. Nelogično švrljanje po diskografiji Hiljsona Mandele nastavilo se dolaskom Zemba Latife na stage. Dvojac je pjevao „Zvijezde“, potvrdio da su oboje nevjerojatno talentirani i time počeo i završio svoju zajedničku priču u Tvornici. Na putanju „Mandela Effecta“ vratio se odmah nakon „Zvijezda“ pjesmama „Vrag na violini“, „Cura s kvarta“ i „Kanye Kim“. Jedno je bilo sigurno – Hiljetovo izdanje je masa prihvatila. Pjevanje publike ponekad je bilo glasnije od samog Hiljeta.
Posebno je iznenađenje priredila „1992“, pjesma u kojoj je sumirana apsolutno svaka Hiljetova kvaliteta. „1992“ je zvučala jednako kao i studijska verzija, ali kako se činilo, moje oduševljenje pjesmom publika nije djelila. Ljudi su djelovali statično i monotono, no takvo što se može prepisati iscrpljenosti jer smo tada intenzivno sudjelovali u koncertu nešto više od sati vremena. Energiju je djelomično vratio KUKU$-ov „Frend“ izveden bez Goce. Ista atmosfera prenijela se i na izvedbu „NLO“ koju je Hilje tek nedavno objavio s Miach.
Nismo bili ni svjesni da je radijski hit prethodnica KUKU$ ludnice za koju nismo platili. S obzirom na to da se Goca nije pojavio na izvedbi „Frenda“, očekivala sam da ga neće ni biti, no moja se pretpostavka, nasreću, pokazala krivom. Iso Miki, Goca i Hilje izveli su najveće hitove KUKU$-a poput „Napravit ću scenu“, „Real Slavs“ i „Oće k***c“. Usred pauze između pjesama, upitali su publiku je li itko ikad napravio više za trap od njih, a odgovor je na to vrlo jednostavan – nije.
Kazaljke su na satu već bile blizu ponoći, no traperima se nije žurilo. Na pozornici su se uz KUKU$, pojavili Dipsi i Yung Bude iz Buntaia, a oni su očekivano izveli „Roxtar“. „Roxtar“ je glazbeno bio upitno izveden, pravog pjevanja nije bilo, no dobra se atmosfera uspjela zadržati. Tvornica kulture već je nakon prvih deset pjesama zrakom bila oskudna, a situacija je s vremenom postajala sve gora. Problem s kisikom i iscrpljenošću mogao se uočiti i na publici. Iako se nije potpuno ugasio žar s početka koncerta, ljudi su postajali umorniji, a pretjeranom poboljšanju situacije nije doprinijela ni izvedba kultnih „Medalji“. Za sam kraj koncerta, Hilje je ostavio dvije pjesme s „Mandela Effecta“ – „Još ovu noć“ i „Sam u mraku“. „Još ovu noć“ izveo je sa Z++, a osječki glazbenik predstavljao je posljednjeg gosta. Ponoć je već otkucala, ljudi su počeli izlaziti iz Tvornice, a najnabrijaniji fanovi ostali su kako bi pozvali Hiljeta na bis. Nakon što se odazvao, izveo je „McLaren“ i „Gori sve“, a tada je doista bilo vrijeme da se njegov koncert završi.
Zaokruže li se svi dojmovi, promocija prvog samostalnog izdanja Hiljsona Mandele prošla je uspješno. Šezdesetak kuna koliko je svaki posjetitelj trebao dati za koncert potpuno je opravdana, čak i poprilično niska, cijena za pregled Hiljsonove diskografije uživo. Hiljetov je koncert u Tvornici potvrdio jedno – trenutno u Hrvatskoj nema jačeg žanra nego što je to trap. Publika je ovdje uzela velik dio showa, a ostatak popunjavaju Hiljson i Loockroom. Dvojac je vladao koncertom, Hilje je njegovao komunikaciju s publikom i u svakom trenutku davao do znanja koliko je zahvalan i sretan zbog svega što mu se događa. U svakom slučaju, Hiljson Mandela je zaslužio apsolutno svaku pohvalu, a njegov je koncert bio samo podsjetnik na to kakvog glazbenika krijemo u svojim redovima.
