Deset godina nakon posljednjeg koncerta u Zagrebu legende NYHC – Sick Of It All vratili su se u glavni nam grad radi promoviranja novog, devetog po redu albuma pod nazivom “Death To Tyrants“.
Kako je sumrak polako padao po savskom nasipu pored Močvare, tako je sa svih strana počela izvirati ekipa… To je bio prizor da vam izmami suze na oči… Posvuda po nasipu vladalo je dobro raspoloženje i euforija, popila se i pokoja piva previše, ali većih ispada nije bilo…
Prva predgrupa, austrijski hardcoraši Nothing Old Can Stay već je svirala kada smo ušli u klub, a nakon njih je u zagrijavanju atmosfere slijedio dobro nam poznati samoborski bend Deafness By Noise. Svaka čast dečkima iz oba benda, odradili su svoj posao odlično, ali svi su bili u Močvari zbog samo jednog razloga…
Nakon Deafness By Noise, redari su navukli zastor, a rasprodani klub utihnuo je u iščekivanju. Nakon pet minuta, ugasila su se sva svjetla, stajali smo u mrak u iščekujući… I odjedanput se zastor naglo razgrnuo, a Sick Of It All su počeli legendarnom “Good Lookin’ Out” koncert tijekom kojeg nije prestajalo stage diveanje, ljudi su se samo redali jedni za drugima na stageu, a cijela Močvara se pretvorila u jedan ogromni pogo.
Nakon “Good Lookin’ Out” slijedila je prva pjesma s novog albuma “Take The Night Off“, a zatim su redali pjesmu za pjesmom, ne dopuštajući ni sebi ni publici ni sekunde predaha. “Call To Arms“, “Step Down“, “Just Look Around“, te još dvije pjesme s novoga albuma “Machete” i odlična “Uprising Nation“, samo su neke od pjesama koje su zapalile te večeri poznati klub, večeri koja će se još dugo pamtiti u zagrebačkim alternativnim krugovima.
Točno sat vremena nakon što su počeli nastup, Njujorčani su se kao po komandi pokupili sa stagea, vrativši se na kratki bis, od svega jedne pjesme, ignorirajući pozive cjelokupne publike – i ta kratkoća nastupa jedina je zamjerka, uz onu na veličinu prostora, po meni su legende poput Sick Of It Alla zaslužili makar malo veći prostor, jer je pred Močvarom ostao nemali broj ljudi koji su tražili kartu viška.
U dvorištu Močvare, ljudi su sređivali dojmove, a sa svih strana moglo čuti mrmljanje: “Čovječe, nakon dvadeset godina sviranja napravit ovakav show…”; i moram se apsolutno složiti s ovim, jer ovaj koncert se ne može opisati tek pukim superlativima, trebalo je biti tamo i doživjeti tu energiju i jedinstvo u ljubavi prema glazbi.
Kada netko, nakon dvadeset godina postojanja, devet albuma, nekoliko EP i liveova, uspije ovako oduševiti fanove, zaslužuje status legende i svi im trebamo skinuti kape Lou, Peteu, Armandu i Craigu što i dalje šire hardcore stvarnost!
