Goran Bare & Majke u Sax!-u: kao da sutra ne postoji

Goran Bare & Majke, ili jednostavnije i zahvalnije – Majke, u zagrebačkom Sax!-u atmosferu su tijekom dva sata i 15 minutra svirke toliko zakuhali da je u klubu sa stropa zamalo pa počelo kišiti.

Doduše, to je zapravo problem ventilacije kluba, a ne dobrog rock’n’rolla samog po sebi. No, kako god, Majke su koncert odsvirale kao da sutra ne postoji.

Trenutna postava benda, sačinjena od Kruna Domaćinovića na lead gitari, Dana Divjaka na klavijaturama, Davora Rodika na slide i pedal steel gitari, Alena Tibljaša na bubnjevima , Vanje Marina na bas gitari te naravno Gorana Bareta za mikrofonom, za žive svirke jednostavno ne može biti bolja.

Bilo da se radi o o bluesu ili rock’n’rollu, njihova kako pojedinačna tako i međusobna instrumentalna izvedba funkcionira savršeno.

Bare je Domaćinovića predstavio kao ‘jednog od najboljih rock’n’roll gitarista u Europi, moguće i šire’, a isto je napomenuo i za ostatak benda. Istina, mnogo je toga nebitnog Bare sinoć ispripovijedao i izrecitirao, no ovo je bila jedna od onih izjava oko kojih ne treba previše dvojiti. U domeni blues rocka, sintezi primjerice Divjakovog hammonda i Rodikove pedal steel gitare, rijetki bi mogli konkurirati. Profesionalnost izvedbe i umijeće sviranja uz razvučeni osmijeh na licu, dokaz je neprekinute ljubavi prema glazbi. A ljubav publike prema Majkama ovaj bend automatski odvodi u antologiju (nažalost samo domaćeg) blues rocka.

Točni kao švicarska ura, na binu su se popeli u 23:20, a sa svojim razvezanim jezikom od švicarske ure točniji je bio jedino Goran Bare. Počelo je s Huljićevim Magazinom, da bi se između pjesama teme za diskusiju mijenjale kao čarape.

“Mršavi pas” otvorio je set od 24 pjesme i uz moćan i jasan zvuk dao je naznaku odličnog koncerta. Nastavilo se u maniri “Razdora”, s “Krvarim od dosade”, “Fantastičnom vatrom”, “Bez pameti”, te “Budi ponosan” od koje je publika doslovno povampirila. Ovakve gitaristički orijentirane pjesme, u izvedbi Domaćinovića i Rodika zvučale su nikad bolje. Uz ritam sekciju Tibljaša i Marina, te klavijature Divjaka, možda i najbolje.

Ostatak set-liste dotaknuo se svih albuma Majki pa su se tako mogli čuti dosadašnji live standardi poput “Zbunjen i ošamućen”, “Iz sve snage”, “Zaboravi”, “A ti još plačeš”, “Mene ne zanima”, “Daj mi”, “Vrijeme je da se krene”, “Ja sam budućnost”… Nažalost nije bilo iznenađenja i radilo se o provjerenoj kolekciji pjesama. No bilo bi lijepo povremeno čuti možda “Dobro se osjećam”, “Lutak iskrivljenog lica”, “Svaku noć i svaki dan”, “Grad izgubljenih duša” kao i mnoge druge koje svaki put uporno izmaknu set-listi.

Sa solo albuma Gorana Bare, “Izgubljen i nađen”, odsvirane su “Neka se čudo desi”, “Put ka sreći” te “Ništa lažno”, sve naravno podložne produženoj improvizaciji.

Bare je povremeno imao problema s tekstovima, kao i hvatanju ispravnog tonaliteta, pa je tako npr. “Teške boje” upalila iz druge, ako ne iz treće. Krah vokalne izvedbe osjećao se i tijekom još nekolicine pjesma i tu se već pomalo osjetilo sputavanje instrumentalne izvedbe preostalih članova benda. To je ujedno i jedini općeniti nedostatak sadašnjih Majki. Stječe se dojam da se s frontmenom nikad ne zna, a svi ostali bi razarali blues rock.

Ovaj put bilo je impresivno i završilo je posve prikladno, s “Baretovim bluesom“, čime se cjelina započeta s “Mršavim psom” posve zaokružila. Bilo je jasno da bi svaki sljedeći odsvirani ton bio posve suvišan.

Sljedeći put moglo bi biti kako bude – van svakog plana, baretovsko-blueserski u širem smislu improvizirano. Pa kako god to da ispalo.

Izvještava: Ivan Miočić