Gogol Bordello + Lucky Chops
Krcata Tvornica, red koji se proteže Šubićevom do Ljudevita Posavskog, dva novootvorena šanka kod miks pulta da utaži žedna balkanska grla – party je u gradu, gospon’ Eugen Hütz je sa sobom u Zagreb dovukao karavanu imigranata sakupljenu po ulicama New Yorka te momke iz njujorške podzemne, limenu internet senzaciju Lucky Chops.
Njujorška petorka, koja je kao internet senzacija svojim svirkama u podzemnoj stekla slavu kada ih je slučajni prolaznik snimio i okačio na Facebook, fantastičan je primjer benda koji slijedi onu staru “carpe diem”. Na tisuće bendova imalo je svojih pet minuta slave postavši viralni, no ova petorka je, shvativši što se događa, brzo zasukala rukave. Umjesto da uživaju u nekoliko milijuna pogleda, dečki su svoj ‘online presence’ doveli u red. Otvorili su sjajan Snapchat kanal i počeli ulagati u sve zanimljiviji online sadržaj. I, naravno, uz sve to krenuli su nemilosrdno rokati po klubovima diljem svijeta. I upalilo je – nakon rasprodanog Boogalooa prije godinu dana, sada dijele pozornicu s velikim Gogol Bordellom. Kako i ne bi upalilo kad se momci na pozornici vrhunski zabavljaju kao da i dalje sviraju u podzemnoj, a ne ispred 2 tisuće ljudi.
Josh Holocomb ne treba gitaru i mikrofon da bi bio frontman – bez majice, s trombonom i podrškom bubnjeva, tenor saksofonom, bas klarinetom, suzafonom i trubom ubija na pozornici. Pozitivna energija se širila svakom otpuhanom notom, a prvih desetak redova religiozno je skakalo na svaki odsvirani beat, kako obrada tako i autorskih stvari. Bilo je tu svega – Ariane Grande, Sie, Jamesa Browna, Washingtona DCevskog go-goa, New Orleans funk fusiona… Ali ono najvažnije, Lucky Chops su mi izmamili smiješak na lice mali milijun puta jer predivno je vidjeti bend koji se vrhunski zajebava i u tome istinski uživa.
Energija, barem sam tada to mislio, bila je na vrhuncu. S obzirom da nikada nisam gledao (a ni previše slušao) Gogol Bordello, upitao sam se kako će zadržati tempo koji su zadali Lucky Chops. A onda su na pozornicu zakoračili Hütz i ekipa koji se ponašaju i izgledaju kao hrpa luđaka – u svakom pozitivnom smislu te riječi. Iako slove za ‘gypsy punk’ bend, meni su se više činili kao banda gusara koja je svojim brodom izgrađenim od punk rifova, istočno-europskih poskočica kakve se mogu čuti na svadbama od Dunava do Urala te hrpom karizme napala Tvornicu odbijavši je napustiti skoro tri sata. Kad smo već kod gusara, karizmatični frontman izgleda kao pljunuta kopija Kapetana Kuke iz kultnog Disneyjevog crtića “Petar Pan”.
Mjera za energiju prisutnu u dvorani bila je Hützova obleka. Sa svakom pjesmom publika je sve snažnije divljala, a karizmatični Hütz nosio sve manje slojeva na sebi. S “Wonderlust King” skinuo je kaput, a kod “Alcohol” i “Start Wearing Purple” nije bilo ni sakoa ni košulje, već samo ogoljena duša koja publici daje svoj maksimum. Publika je uživala, pive su letjele zrakom, a šutka je bila na nivou. U jednom trenutku Hütz je odlučio surfati publikom pa im je dao bas bubanj na koji je, poput romskog mesije, stao i vozio se po domaćem terenu – po svojoj istočnoj Europi iz koje je sam potekao i koja ga s razlogom obožava.
Na stageu je nastala prava gužvetina kad su im se u jednom trenutku pridružili i dečki iz Lucky Chops. Totalni kaos, kako na pozornici tako i u publici. Vesela družina sačinjena od članova iz Ekvadora, Amerike, Ukrajine, Rusije, Puerto Rica i Etiopije je uz poruke toleracije, ljubavi i mira protutnjala Tvornicom te je nakon bisa od čak četiri pjesme podigla svoje sidro i odplovila dalje, ostaviviši nas da i nakon svirke vičemo “we want more” jer rijetko kad ova alternativna publika dobije priliku ponašati se poput onih koje najviše preziru – Balkanaca koji uživaju u poskočicama.
