Glazba je zvonka radost

    3132

    U Zagrebu, u KD Vatroslava Lisinskog u srijedu 6.12. održan je koncert Budapest Gypsy Symphony Orchestra – najvećeg romskog simfonijskog orkestra, osnovanog 1985. na sprovodu Sandora Jaroke, vodećeg ‘primaša’ – ciganskog soliste.

    Na sprovodu su se okupili svi mađarski ciganski muzičari. Nakon sprovoda su počeli svirati i iz te improvizacije se rodio orkestar. Od tada okupljaju vodeće mađarske soliste, a danas su pod umjetničkim vodstvom Sandora Buffo Riga i Joszefa Lendvai Csoscia.

    Koncert (već treći u Hrvatskoj) je održan pod nazivom ‘100 romskih violina‘, no orkestar se zapravo sastoji od 50 violina, po 10 viola i čela, 11 kontrabasa, 9 klarineta i šest cimbala. Lisinski je naravno bio ispunjen do kraja, koncert je započeo nešto poslije 20h izlaskom sastava u narodnim nošnjama.

    Na repertoaru su se izmjenjivali mađarske, ciganske i ruske melodije, čardaši i plesovi. Nastup je bio pun promjena tempa i raspoloženja, a mijenjali su se i glavni solisti na violini (izbrojao sam ih 7 ili 8) svaki trudeći se pokazati što virtuozniji solo.

    Međutim solist kojem je posvećena najveća pažnja nije violinist, već cimbalist Oszkar Orkos, koji slovi za najvećeg svjetskog svirača tog instrumenta (a time se ne misli samo na njegovu pozamašnu tjelesnu građu).On je bio postavljen u centru bine, na svakom pljesku je predstavljen od drugih članova sastava, a zašto ima takav status je pokazao virtuoznim sviranjem tijekom cijelog koncerta, a naročito na nekoliko produženih soloa.

    Prvi dio je završio sa “Carmen“, a nakon pauze glazbenici su se vratili presvučeni u smokinge, što je značilo da je vrijeme za valcere, Straussa, Brahmsa i Liszta. Inače, ovaj orkestar je poznat po tome što svi sviraju napamet, bez partitura.

    Muziku podržava

    Tijekom cijelog koncerta imao sam dojam da se publika u Lisinskom drži pomalo suzdržano, no ipak su na kraju koncerta glazbenicima pružili velike ovacije, pa je uslijedio bis s poznatim ciganskim melodijama. Nakon njega je uslijedio i drugi bis, vjerojatno najkraći na svijetu. Naime, nakon što su publiku prisilili da opet sjedne, odsvirali su samo jednu notu.

    Tko je sinoć bio u Lisinskom imao je priliku osjetiti glazbu nastalu iz ljubavi ljudi koji glazbu sviraju iz duše, unoseći svoje emocije u nju i prenoseći ih na publiku. Glazba je to koja je davno postala besmrtna, koja može snažno djelovati kako na svirača tako i na slušatelja.

    Može nas nasmijati i rasplakati, no na kraju, ako joj se prepustite, ona uvijek liječi.

    foto: m.t.

    0 Shares
    Muziku podržava