Nasjeo sam na istu foru po peti put (i odlično se zabavio!), Franz Ferdinand u Zagrebu

Franz Ferdinand su ponovno posjetili Zagreb. Nakon (pre)učestalih dolazaka na festivalske nastupe na Šalatu i Jarun, konačno smo ih vidjeli i na pravom samostalnom dvoranskom nastupu gdje su trebali dokazati koliko im je jaka dvadesetogodišnja karijera, odnosno najvećih hitovi iz tog perioda koje su nedavno objavili po imenom “Hits to the Head”.

Zbog tih (pre)učestalih dolazaka, imam osjećaj da su se mnogi zasitili Franz Ferdinanda, pa tako i ja, iako mi je svaki nastup bio i više nego dobar i zabavan. Problem je ipak ležao u tome da postoji milijun drugih bendova, zbog čega ne mora uvijek na istom festivalu biti isti headliner, ali ovako, s popriličnim razmakom, moram priznati da sam baš guštao ići ih ponovno vidjeti, posebno jer će biti skroz u drugom okruženju.

Kako je bilo? Pa vrhunski… Ali, krenimo redom…

Ne znam gdje su našli Ryder The Eaglea koji je bio predgrupa, ali to je (pred)izvođač kojeg je svakako trebalo pogledati i poslušati jer tako nešto rijetko imamo priliku vidjeti kod toliko važnih koncerata. Momak je izašao na stage u 20h (bravo za totalno držanje satnice!) i krenuo monolog kako se oženio prije šest godina, te rastao prije tri, pa počeo pjevati svoje pjesme o razvodu. Ideja je jednostavna, on u bijelom, matrica svira, glupira se (uspio je istegnuti i leđa) i pjeva zajebantske pjesme koje na prvu čak i ne djeluju previše loše, ali parodija ih odvodi u jednu sferu koja vjerojatno nije svima do kraja sjela jer je često djelovalo kao neke karaoke dok su već svi poprilično pijani.

Tamo negdje oko pola svog seta, počela je nova priča kako je imao erektilnu disfunkciju nakon braka, pa godinu dana mu se nije mogao nadići, a problem je riješio tako da je preko Tindera upoznao jednu Amerikanku koja mu je ‘riješila’ seksualne probleme. To je bio uvod u “American Dream” koja je svakako bila najjača stvar u njegovom setu. U posljednjoj pjesmi “Wounded Bird” očito je htio poručiti da unatoč ljubavnom brodolomu, ‘sex is my only drug’… Sve u svemu, vrlo neuobičajen izbor za predgrupu jednih Franz Ferdinand jer momak puno priča, ponekad je zabavan, a PONEKAD I NIJE!

Čak i koju minuticu prije 21h, pred ispunjenom Malom dvoranom Doma sportova izašao je Alex s ekipom. Jasno je da to više nije ista ekipa s kojom je krenuo (od njih, tu je samo basist Bob), ali vremena se mijenjaju, pa tako se i bend mijenja. Ipak, onaj glavni dio je tu, a to su ti bezvremenski hitovi koji su udarali jedan za drugim. Novi članovi su dobro popamtili sve svoje dionice, pa su djelovali kao moćni orkestar koji želi totalno zapaliti ovaj grad, da parafraziram završnu pjesmu “This Fire” s kojom su završili svaki zagrebački koncert kada su nastupali pod imenom Franz Ferdinand (FFS je završio s “Piss Off”).

Nakon par uvodnih hitova za zagrijavanje (“No You Girls”, “The Dark of the Matinée” i “Curious”), uslijedio je prvi veliki moment koncerta, a to je predivna “Walk Away” koja je dobila još ljepšu verziju jer ju je cijela dvorana jednoglasno otpjevala s Alexom, iako je on namjerno mijenjao ritam stihova. Od takvih momenata se jednostavno naježiš, zbog takvih momenata ideš na koncerte, zbog takvih momenata se živi. Da su do kraja mnogo toga i odfalšali, zauvijek bih zapamtio ovaj moment, ali sve nakon toga je bilo u bržoj i višoj brzini, kao da su htjeli pokazati koliko još energije imaju u sebi.

I upravo je to jedan od najvažnijih faktora koje, uz neprikosnovenu zabavu, Franz Ferdinand ima, odnosno Alex kao frontmen – ENERGIJA. Alex je pred mjesec dana napunio 50 godina! Kad bi ga se pogledalo, vjerujem da bi mu malotko dao te godine. Kad se pogleda što sve radi na bini, siguran sam da bi mu većina oduzela barem 10, ako ne i 20 godina. Mnogi u njegovim godinama svoje nastupe minimaliziraju, dok on cijelo vrijeme energično pleše, cupka nogama u ritmu dok svira gitaru, priča pričice publici, pjeva bez da se zadiše prilikom svega toga… Ako to nije vrhunski zabavljač, ne znam što neki frontmen može napraviti više da potpali publiku.

Znali smo setlistu i uspoređujući prethodne dane, bilo je jasno da mijenjaju redoslijed iz koncerta u koncert, što je odlično jer svaki novi nastup ima svoju dinamiku. Ovaj zagrebački imao je baš odličnu dinamiku i bilo je sasvim jasno da će najstariji hitovi najviše zapaliti publiku. Ali da će se dogoditi toliki kaos kada su krenule “Do You Want To” i posebno “Take Me Out“, ipak nisam očekivao. Iako sam deset godina mlađi od Alexa, lijepo sam penzionerski zauzeo poziciju na tribini, pa sam za vrijeme te dvije pjesme mislio sam da će se one srušiti, koliko smo svi popizdili i počeli plesati i skakati po njima.

17 pjesama u ‘regularnom’ dijelu koji je završio s “Outsider” (s odličnim elektro krajem), te četiri pjesme na bisu “Jacqueline”, “Darts of Pleasure”, “Always Ascending” i “This Fire” i “Hits to the Head” je zaokružen. “This Fire” je pjesma kojom najčešće završavaju svoje nastupe, a kad se vidi kako su to napravili jučer, potpuno je jasno zašto baš nju ostave za sam kraj. To je bilo čistih deset minuta fantazije, sva poanta Franz Ferdinanda i njihovog poimanja zabave.

Karijeru Franz Ferdinanda možemo doživljavati kako želimo. Jasno je da su s prva dva albuma razdrmali scenu, a nakon toga neuspješno pokušavali to ponoviti, ali hitovi su sve manje i manje dolazili. No, čak su i kroz te albume imali zaokruženu sliku kako žele zvučati. Projekt sa Sparksima FFS ih je djelomično osvježio i dao im jednu posebnu lucidnost, pa je prava šteta da nisu i neku od tih pjesama postavili u ovaj set jer bi se sigurno odlično uklopila (naravno, jasno je zašto nisu, to je drugi bend i nisu na kompilaciji).

2006., 2009., 2012., (kao FFS) 2015. i sad 2022. 5 od 5. Za kraj ću biti malo slobodniji i jasno reći – popušio sam istu foru po peti put i opet se odlično zabavio! Neka nam je više takvih radosnih i zabavnih dana jer nakon ovih pandemijskih godina, lijepo je ponovno vidjeti ispunjenu dvoranu s ljudima koji ne skrivaju osmijeh koliko su uživali u 90-ak minuta ovog indie rock spektakla. Da, to je bio spektakl i erupcija pozitivne energije kakvu već dugo nisam doživio.

Setlista:

1. No You Girls
2. The Dark of the Matinée
3. Curious
4. Walk Away
5. Right Action
6. Evil Eye
7. Billy Goodbye
8. Do You Want To
9. Glimpse of Love
10. Stand on the Horizon
11. Lucid Dreams
12. Michael
13. The Fallen
14. Love Illumination
15. Take Me Out
16. Ulysses
17. Outsiders

Bis:

1. Jacqueline
2. Darts of Pleasure
3. Always Ascending
4. This Fire