Prvi dan prvog INmusic festivala na Šalatu je doveo jedno od trenutno najaktualnijih svjetskih glazbenih imena – Franz Ferdinand. Veseli Škoti pružili su Zagrepčanima odličan koncert, a ne zaboravimo niti nizozemske punkere The Ex koji su kao vino – što stariji, to bolji.
Festival su otvorili riječki My Buddy Moose za koje mi je jako žao što su svirali prvi jer zaslužili su da ih čuje više ljudi od šačice prijatelja i dvjestotinjak tinejdžerki natiskanih uz samu ogradu, kojima je ipak bilo najvažnije uhvatiti što bolje mjesto za ostatak koncerta. 
Znam da je bio radni dan i da su mnogi još bili na poslu u to vrijeme, ali opet se ponavlja priča s ranim počecima koncerata na koje se ljudi u Hrvatskoj očito nikako ne žele prilagoditi, no to je već priča za neki drugi tekst.
Ne znam koji je bio razlog da su Mooseovci umjesto u najavljenih 17 h, počeli svirati tek nešto prije 18 h pa su zato vjerojatno morali kratiti svoj set kako bi se poštovala satnica ostalih izvođača. Nimalo mi se ne sviđa što se mladi bendovi tako zakidaju, ali i usprkos kratkom nastupu Riječani su nam opet pružili odličnu svirku. 
Već sam sama sebi dosadna koliko hvalim ovaj bend, no što ih više slušam sve ih više volim, a kako odnedavno napokon imam i CD u maniri najvećeg fana sam pjevala skupa s njima na “Bad Day“, “Streets” i “Waiting For Explosion“. Za kraj je pala i obrada Townes Van Zandta “Waiting Around To Die“, a dok su dečki još skupljali instrumente uz desnu stranu ograde na putu prema backstageu neočekivano su prošli Kapranos i društvo, što je uzrokovalo euforiju neviđenih razmjera kod gorespomenutih tinejdžerki koje su počele nekontrolirano vrištati i cičati. Šteta što nisam brže reagirala pa da uslikam i tu scenu.
Nakon My Buddy Moosea na red je došao Edo Maajka koji je radio klauna od sebe gore na stageu obraćajući se publici cijelo vrijeme na engleskom, što je valjda trebalo biti jako fora, ali baš i nije. Uglavnom, Edo mi se nikako nije uklapao u koncepciju ovog festivala pa sam njegov nastup svjesno propustila.
A sa sljedećim bendom koncert se pomalo počeo zahuktavati, a na Šalatu je pristizalo sve više i više ljudi. Nizozemski The Ex bend je koji već više od 25 godina uspješno spaja punk, noise, improvizaciju i tradiciju, a trenutno ih je u postavi preostalo četvero. Već jednom su boravili u Zagrebu i to prije 6 godina kada su svirali u KSET-u, čega su se i sami prisjetili dok su pozdravljali publiku.
Većinom su svirali stvari s novog albuma, ali u najljepšem sjećanju mi je ostala “Sister“, stvar s “Turna” s kojom su otvorili koncert te “Hidegen Fújnak A Szelek“, tradicionalna mađarska pjesma koja u prijevodu znači ‘Pušu hladni vjetrovi’ i svaki put kad ju slušam mrmljam u sebi ‘stihove’, iako zapravo pojma nemam kako ide tekst.
Vratili su se i na jedan bis na kojem je Katherine iznijela svoj bubanj naprijed i otpjevala “Prism Song“. Ukratko, The Ex uživo jedu malu djecu, a nakon sat vremena još uvijek vam vibrira utroba od zvukova koje proizvode.
I šećer na kraju – Franz Ferdinand. Ako ste bili sretne ruke mogli ste jučer prijepodne naletjeti na članove benda kako kupuju ploče po zagrebačkim second hand shopovima, a iz prve ruke smo saznali da su bili jako ugodno društvo. Prije njihovog nastupa s obje strane stagea bila su postavljena dva ekrana na kojima se u pauzi puštao Morrisseyev koncert, što je bio pravi teaser za sve okupljene, a onda su se ugasila svjetla i na stageu se pojavila četvorka predvođena pjevačem Alexom Kapranosom.
Prošlogodišnji koncert u Beču sam nadugačko i naširoko opisivala pa nema smisla da sada ponavljam detalje, ali i opet ću ustvrditi da su Franz Ferdinand strašno zarazan bend, a tu svoju kemiju sa stagea uspijevaju već s prvim riffovima prenijeti i na publiku. Ako vam kažem da su čak i mene koja nikad ne pleše natjerali na ples, onda znate o čemu pričam.
“Do You Want To” je bila prekrasno izvedena, isto kao i “Walk Away” koju su odsvirali sa čak tri gitare (imali su i pomoćnog člana koji se mijenjao s Nick McCarthyjem na gitari i klavijaturama), nešto malo manje mi se svidjela akustična verzija “Eleanor Put Your Boots On“, a predstavili su i novu stvar “Lindsey Wells“, koja je izašla kao singl zajedno s “The Fallen“. Ako će cijeli novi materijal biti ovako dobar već sada skidam kapu.
Vremena je bilo tek za jedan bis na kojem su odsvirani “Jacqueline“, “Evil And A Heathen“, “Outsiders” i “This Fire” s kojom je, točno u 23 h i završio koncert, a Alex i Nick skočili sa stagea u prvi red i pozdravljali se s publikom.
Za ukupan dojam o festivalu morat ćemo pričekati četvrtak i Morrisseya, ali ako se po jutru dan poznaje, onda je jučerašnji dan definitivno bio naznaka da nas opet očekuje odličan show i pune tribine.
