Dobro se sjećam kolovoza 2021. kad smo Fran Vasilić i ja radili intervju za muziku. Bio je to moj prvi intervju koji sam pisala za portal, a Fran je tad bio percipiran kao mladić koji je svoju glazbu, album „Retrovizor“, uspješno promovirao preko TikToka. Nedugo nakon toga, njegovo je ime eksplodiralo. Franov je TikTok profil počeo rasti velikom brzinom, mediji su se raspisali o njemu, a on je sve to pratio radom na novoj glazbi. Godinu i pola dana kasnije, Fran je krenuo na svoju prvu europsku turneju, a posljednja je postaja bila glavni grad naše zemlje, Zagreb. Debitantski nastup u Zagrebu Fran je smjestio u KSET, prvog petka veljače.
Zagrebačko tlo bilo je iznenađujuće toplo. Vrata KSET-a otvorila su se u 20:00 sati, a Franov je koncert bio zakazan za 21:15. Vodeći se satnicom, u KSET sam ušla nešto poslije pola 9, a on je tada još uvijek bio poluprazan. Takva je situacija bila i za očekivati s obzirom na to da je zakazana predgrupa, Kaleido, otkazala svoj nastup zbog bolesti članice benda. Glazba se tek slabo mogla čuti, ljudi su pričali, a već je tad jedno postalo jasno. KSET je mali, ali posebnom mladenačkom energijom obojan prostor, koji je ispao kao idealno rješenje za koncert poput ovog. Vrijeme je teklo, zakazani termin koncerta bio je sve bliže, a broj je ljudi koji su tog trenutka bili u KSET-u to objašnjavao. Raznolika publika, koju je većinski činila studenta populacija, popunila je svaki kutakrasprodanog kluba. Petnaestak minuta nakon planiranog početka koncerta, KSET-om je zavladao bijeli dim, čuo se zvuk puhanja vjetra, nakon čega je, praćen uzbuđenjem ljudi, na pozornicu stao čovjek zbog kojeg smo se svi okupili tamo – Fran Vasilić. Rame uz rame Franu, stajala je njegova basistica, zatim gitarist i bubnjar. U narančastoj košulji sa zelenom kravatom Fran je svojoj publici izveo pjesmu „Welcome To The Rear View“. Iako se sam početak koncerta doimao dramatičnim, ubrzo se atmosfera promijenila pjesmom „Japanese Pancakes“ koja je također dio „Retrovizora“. Već prvim tonovima japanskih palačinki, publika je s oduševljenjem počela pozdravljati Frana koji nije mogao sakriti osmijeh s lica.
Par pjesama nakon početka, Fran je pozdravio Zagreb, spomenuvši ga kao posljednju stanicu svoje prve turneje. Odmah iza toga, najavio je sljedeću, kako je sam kazao, ljubavnu pjesmu – „A Lovesong for Whoever“. Gotovo da je većina ljudi u KSET-u izvadila svoje mobitele i odlučila zauvijek zabilježiti početak pjesme. Da je ta pjesma mnogima zbilja draga, pokazao je i spontani aplauz koji se proširio dvoranom usred iste. Fran je nakon toga u svoje ruke uzeo gitaru i počeo svirati svoj solo. U tim je trenutcima u meni tinjalo divljenje prema dečku čija izvedba uživo zvuči jednako kao na studijskim snimkama. Osim što je zvukovno Fran oduševljavao, kroz cijeli se nastup doimalo da glazba doslovno samo izlazi iz njega, a on predstavlja fizičko utjelovljenje iste te glazbe.
Iako je već tad atmosfera u KSET-u bila zagrijana, Fran je odlučio dodati još malo ulja na vatru i iduću pjesmu najaviti riječima da je Europa glasno pjevala jedan od njegovih najvećih hitova „Hypotheticals“, a isto očekuje i od domaće publike. Cijela je dvorana zajedničkim snagama otpjevala „Hypotheticals“, ljudi su laganim plesnim koracima pokazivali da im se sviđa odabir koncerta za prvi petak najkraćeg mjeseca u godini, a iste je radosne i rasplesane signale slao i sam Fran. Atmosferi je koncerta pridonosila disko kugla koja je odgovarala vrsti glazbe koju Fran izvodi. U prvoj je polovici koncerta Fran izvodio isključivo svoje pjesme, a do prve je obrade stigao s „Televison / So Far So Good“. Da su publiku činili ljudi koji prate Franov rad dokazao je trenutak u kojem je njegov cijeli bend šutio, a publika je potpuno spontano jednoglasno otpjevala refren te pjesme zapitavši se: „What about me?“.
Obradu je slijedila pjesma „Twenty Twenties“, jedna od najtežih iz Franove diskografije. S obzirom na to da je on sam nekoliko puta spomenuo kako ta pjesma za njega ima posebno emotivno značenje, publika je to poštovala i mirno ga slušala kako je izvodi. Iz Frana je prštila iskrenost, na njemu se dala iščitati težina pjesme, a sve je to potvrdio nakon izvedbe rekavši kako je sad i ta pjesma prošla, a on može nastaviti. Franov je nastup zaradio bučan pljesak. Iako je KSET-om zavladala sjetna atmosfera, ona se nije dugo zadržala jer je već iduća pjesma bila „Day 39/167“, vjerojatno najveselija Franova pjesma. Osim Frana, plesni ritam uhvatila je i publika koja je usklađeno pljeskala i pjevala.
Franova komunikacija s publikom bila je na vrhuncu, a u jednom se trenutku osvrnuo i na svoja očekivanja od ovoga koncerta rekavši kako zapravo nije znao što očekivati s obzirom na to da se o njemu piše kao o mladiću koji je poznat vani. Usto je pozdravio novinare, predstavio nam svoj bend i najavio iduću pjesmu – „Subject“. „Subject“ je dio njegovo posljednjeg izdanja, „The Very Last Thought’s On Earth“. Jedina pjesma koju je izveo na hrvatskome jeziku bila je obrada pjesme Tereze Kesovije, „Moja posljednja i prva ljubavi“. Pjesmi je dao jednu potpuno novu dimenziju posebnošću svoga glasa. Iako je spomenuo da je diljem Europe tu pjesmu pjevao sam, u Hrvatskoj situacija nije bila takva. Publika je upalila bljeskalice na mobitelima, zajednički pjevala i uživala u romantičnoj atmosferi koju je Fran pripremio.
Još je nekoliko pjesama prošlo do one zadnje, a na to je mjesto postavio udarni hit „Maybe“ za koji je čak snimio i videospot. „Maybe“ je očekivano spadala u one pjesme čiji se tekstovi znaju od riječ do riječi. Fran je tad sišao s pozornice, a pozivanje na bis bilo glasnije nego što si itko može predočiti. Na takve je pozive svojih obožavatelja Fran odgovorio dolaskom na pozornicu. Izveo je „The One About Rejection“ te „Hypotheticals“. „Hypotheticals“ je ovog puta bila znatno energičnija nego u prvoj izvedbi te večeri.
Treba li se njegov nastup sintetizirati u nekoliko pametnih rečenica, moglo bi se reći da Fran Vasilić djeluje kao profesionalac koji pozornicom skače već godinama. Potpuno prirodan došao je u KSET pokazati kako se njegovi talenti očituju uživo, jednako kao i preko ekrana te potaknuo na razmišljanje što će taj mladić još sve u glazbi učiniti. Hrvatska indie pop senzacija, kako ga se često u medijima naziva, doista jest senzacija čiji je koncert u slušatelju ostavio duboko utkano oduševljenje koje će se žvakati narednih dana. Fran Vasilić očito je ime koje se treba upamtiti jer on ozbiljno grabi svoj zvjezdani status na glazbenoj sceni.
