nonkeen + Andrea Belfi
Kakvu večer su nam Nils Frahm i njegovo društvo jučer priredili u ledenoj Ljubljani!
Bilo je to puno više od ugodnog spoja ambijentalne elektronike i jazza kojeg je trojac okupljen oko genijalnog klavijaturista demonstrirao na svom studijskom prvijencu “Gamble”.
Naime, kao što mi je i Frahm u kratkoj razmjeni dojmova nakon koncerta potvrdio, većina odsviranih stvari zapravo su novi, još neobjavljeni materijali. No, to nije smetalo publiku da bude opijena magijom koja je dolazila iz Frahmovih klavijatura i mellotrona, Belfijevih bubnjeva (koji su tijekom nastupa nonkeena puno više došli do izražaja nego u njegovu solo nastupu) i bas gitare koja je svoj najveći obol dala odličnim crescendima koji su podsjećali na prvake post rocka poput Sigur Rosa ili Explosions In The Sky.
Svaki od dvjestotinjak zanesenjaka koji su se jučer pojavili u Šiški može biti sretan što se odlučio za ovaj izlet u jedan posebni glazbeni univerzum koji ne poštuje trendove, već se u potpunosti predaje ljepoti improvizacije i zvučnog bogatstva koje elektronika može donijeti.
Unatoč maksimalno ozbiljnom pristupu i koncentraciji prilikom izvođenja svoje glazbe, članovi benda zapravo su vrlo zaigrane i vesele osobe. U to smo se mogli uvjeriti prilikom minimalističkog instrumentala “Animal Farma“, potpuno neadekvatnog za izvođenje uživo, s obzirom da se radi o jednom sampleu koji se ponavlja kroz nekoliko minuta.
Umjesto da fingiraju kako nešto rade, Frahm i ekipa za vrijeme emitiranja spomenute stvari prihvatili su se plesanja pred publikom s kojom su podijelili pokoju čašicu pića.
No, izuzev te šaljive epizode koja zapravo odlično ironizira čestu neangažiranost elektronskih glazbenika tijekom koncerata, Nonkeenovci ulažu zadnji atom snage u svoj nastup, dotjerujući ga do savršenstva u svakom trenutku – od vibrafonističkih dionica i meditativnih zvučnih efekata sve do ritmičnih vrhunaca uz eksploziju bubnjeva. Ipak, ono što najviše impresionira jest Frahmovo nadahnuto i odmjereno muziciranje na klavijaturama koje se savršeno prilagođava različitim dinamičkim nabojima pa se tako njegova izvedba sastoji od cageovskog minimalizma, ali i zadivljujućih dionica jazz pijanizma.
Sve to glavni akter večeri radi s puno ljubavi i nehinjenog entuzijazma, a publika, koja je nakon svake izvedbe oduševljeno skandirala, to je itekako znala prepoznati. Ukoliko Frahm i društvo nastave u ovom smjeru, a sudeći po kvaliteti predstavljenog novog materijala nema razloga da to ne naprave, pred nonkeenom je svjetla budućnost, a pred audiofilima još jedna poslastica.
