Kojugod domaću pjesmu (i da, pod ‘domaću’ mislim na bilo šta iz regije) da čujemo na radiju, nekom Spotify miksu, u kafiću ili u klubu pred zagrijavanje za koncert a da ima synth pop zvuk – velike su šanse da se radi o izvođaču s labela više manje zauvijek. Koliko je apetit za zvukom prošlosti u regiji – u skladu sa svjetskim trendovima – još itekako postojan svjedoči jačanje ovog labela. Naime, zagrebački Svemirko je neko vrijeme bio jedini (a ujedno i najpoznatiji) bend pod njima, no polako i sigurno se povećava broj bendova pod ovom diskografskom kućom, pa ih danas, ako se ne varam, broje 13. Jedan od njih je i beogradska ekipa Fantom, koja je posljedna dva dana svirala dva rasprodana koncerta u KSET-u.
Prije tri godine beogradski glazbenik Petar Wagner je odlučio započeti glazbeni projekt koji se od tada razvio u novi projekt s na regionalnoj pop sceni pod nazivom Fantom. Bend koji uživo uz Wagnera čine i Luna Škopelja (koju su u publici uspređivali s nezaboravnom Magi), Todor Živković te Luka Sovrlić, zajahao je pravovremeno synth pop val u uzletu, te privukao pažnju publike i kritičara dvama izdanja: EP-om posvećenom pandemiji ilitiga „Karantin“ te prvim dužim izdanjem objavljenim (i hvaljenim) prošle godine „Noćne priče“. Da vidim u čemu je ‘finta’, odnosno što ih izdvaja iz mora synth pop projekata u regiji – sinoć sam se skupila i – pravac za uvijek dražesni KSET.
Ono što bih prvo primijetila je da, u odnosu na snimke, Fantom uvjerljivo bolje zvuči uživo – tako da bih svakome tko se boji još jednog ištancanog pop benda u stilu osamdesetih toplo preporučila odlazak na svirku, pogotovo ako album na prvu loptu nije sjeo. Drugu stvar koju bih istaknula: osvrnem li se na prijašnja iskustva sa svirki synth pop bendova, najčešće je slučaj taj da se publika sastoji od studenata koji se sanjivo ljuljškaju u ritmu + svaka treća osoba izgleda blago napušeno (a vjerojatno i je) dok uživa u vibri nostalgičnog zvuka. Ovdje je publika ipak bila energičnija i nabrijanija – jednim dijelom zahvaljujući Petru kao upečatljivom frontmenu koji cijelo vrijeme komunicira s publikom, a drugim dijelom zbog energičnog, možda na momente čak rokerskog zvuka onog što sam očekivala da će više izgledati kao slušaona sanjivog popa. Upravo su ovo karakteristike po kojima se ‘fantomska ekipa’ ipak malo odmiče od ostalih višemanjezauvijek bendova. Jednostavno rečeno: uživo je sve to nekako bilo življe, intenzivnije, ‘masnije’.
Koncertni program uglavnom se sveo na singlove s „Noćnih priča“, upraćene zgodnim anegdoticama ili momentima: za vrijeme „Barbare“, Petru se na mikrofonu pridružila jedna mlada Barbara iz publike, pjesma „Žena“ najavljena je kao „jako bitna, ako ne i multiorgazmična pjesma za psihofizičko zdravje“ … Ovdje bih zastala da prenesem priču iza jedne pjesme. Naime, Petar je jučer publiku slatko nasmijao podijelivši s njima da je njegova bivša djevojka za “Cveće” rekla da je – smeće.
S obzirom na to da je riječ o još mladom projektu, nije za čuđenje šta ekipa nema dovoljno materijala za dužu svirku. Međutim, nije bilo potrebe za panikom – as u rukavu bile su obrade. Tako su novo synth pop ruho dobile Indexova „Bacila je sve niz rijeku“ i Bajagina „S druge strane jastuka“. Ipak, ono što je bacilo publiku u delirij bila je obrada „Da znaš“ Vesne Pisarović – što me neodoljivo podsjetilo na trenutak kada je pocket palma na svom prvom većem koncertu u Tvornici izvela „365“ Saša, Tina i Kedže i time raspametila publiku (i to taman pred onaj nesretni lockdown 2020). Obrade nikad nisu bile više kul, pogotovo ako dobiju jedan sasvim novi štih – a ekipa Fantoma je to mudro prepoznala i iskoristila.
Fantom je “Bebo, pazi“, njihov najveći hit ostavio kao šećer za kraj ilitiga bis, zajedno s ponovljenom “Barbarom“ i „Dva ujutru“. Ekipa se zagrebačkoj publici predstavila u stilu – nadam se samo da ova ‘fantomska prijetnja’ neće kroz godinu, dvije pasti u zaborav (kako to često biva), već da će marljivo raditi na stvaranju jedinstvenog, prepoznatljivog zvuka, boreći se tako da izrastu u jedan ozbiljan regionalan pop projekt – preduvjete imaju.
