Evergrey znaju kako se iskupiti za dugogodišnje izbivanje pred našom publikom

    825

    I dok se svi još oporavljamo od uskršnje gozbe upijajući toplo sunce neradnog ponedjeljka, jedan zagrebački klub ne poznaje odmor. Brojni rekreativni trkači i biciklisti s nasipa mogli su primjetiti kako se u Močvari sprema nešto veliko. Cijeli dan se odvijala priprema za veliki povratnički koncert švedske progressive metal grupe Evergrey. Prošlo je dugih 12 godina otkako je Tom Englud sa svojim bendom zadnji put nastupao pred zagrebačkom publikom, a u znak iskupljenja sa sobom su dofurali impresivan paket bendova pa krenimo redom.

    Evergrey
    Evergrey, foto: Vedrana Dobrić

    Dugu i jakim vibracijama nabijenu večer započeli su rumunjski heavy metalci Crossing Eternity. Vrlo mladi bend (oformljen 2017. godine) čine iskusni glazbenici koji su svoj zvuk pronašli u klasičnom heavy metalu bez pretjeranog eksperimentiranja. S time na umu ne treba čuditi kako im pjesme djeluju već poznato, ali i kvalitetno. Pjevač Gabriel Nicholas trudio se animirati zasad još malobrojnu publiku što mu je i pošlo za rukom. Kao najveći adut ovog mladog benda pokazale su se odlične solaže iza kojih stoji Manu Savu i vrlo čisti ton gitara. Ostatak benda i nastupa ipak nije bio previše upečatljiv, ali su zato poslužili kao solidan uvod u ostatak večeri.

    Crossing Eternity
    Crossing Eternity, foto: Vedrana Dobrić

    Idući se na pozornicu penju Genus Ordinis Dei iliti skraćeno GOD. Talijanska četvorka iza sebe već ima dva vrlo dobra symphonic death metal albuma i nekolicinu hrvatskih fanova koji su svoje znanje pokazali na sinoćnjem koncertu. Inače kudikamo energičniji i dinamičniji od prve grupe, GOD su pokazali kako im europske i svjetske turneje nisu nepoznanica. Dio kvalitete leži u uigranim dečkima koji vladaju svojim instrumentima, a ponajviše bih istaknuo bubnjara Richarda Meiza čija je dupla bas pedala činila čvrsti oslonac većini pjesama sa setliste. Odlično je ukomponirana i rasvjeta koja je prirodno pratila synth klavijature puštene s matrice dok je frontman Niccolo vrlo vješto komandirao publikom. Vrhunac njihovog seta bila je zanimljiva obrada Manowarove metal himne “Hail And Kill” na čijem se refrenu priključila cijela Močvara.

    Genus Ordinis Dei
    Genus Ordinis Dei
    Muziku podržava

    Još jedna kratka pauza iskorištena je za brzi odlazak do šanka i neizostavno pozdravljanje i okupljanje ekipe na terasi. Gužva koja je iz trenutka u trenutak postajala sve veća značila je da se bliži vrhunac večeri, ali prije toga ostavljeno je dovoljno vremena za još jednu predgrupu. Bloodred Hourglass najstariji je i najiskusniji bend večeri izostavivši Evergrey. Njihov zvuk može se opisati kao melodic death metal s utjecajima groovea što se najviše osjeti u pjevanju Jarkka Koukonena čiji glas i stil neodoljivo vuče na Randyja Blythea i Lamb Of God. Finska petorka držala se samouvjereno na pozornici dok su se brojne glave drmale u ritmu produkcijski i tonski fino ispoliranih pjesama. Setlista se uglavnom sastojala od stvari s posljednjeg albuma “Heal” objavljenog prije dvije godine te su se one ujedno pokazale i najkvalitetnije. Vrlo dobro odrađeni set zatvorili su s “Where The Sinners Crawl” nakon koje su se povukli na merch štand gdje su bili dostupni za fotke i razgovor no nas je zanimao vrhunac večeri koji slijedi.

    Bloodred Hourglass, foto: Vedrana Dobrić

    Svjetla se gase i u daljini ostaje samo zvuk sirene dok na pozornicu izlaze Henrik, Rikard, Jonas i Johan te započinju “A Silent Arc”. Uz gromoglasne ovacije dolazi i predvodnik, vođa i srce grupe, Tom Englund koji nas odmah časti svojim prepoznatljivim, smirenim vokalom. Evergrey su zadnji puta u Zagrebu nastupali davne 2007. godine i kada nas je Tom upitao sjeća li se tko te svirke, dobar dio publike odgovorio je potvrdno. Od tog nastupa Evergrey je izbacio pet studijskih albuma, a posljednja tri “Hymns For The Broken“, “The Storm Within” i “The Atlantic” činili su većinu setliste što se pokazalo odličnim jer su upravo ti albumi svojevrsni vrhunac karijere benda.

    Evergrey
    foto: Vedrana Dobrić

    Tako se na uvodnu odmah nadovezuje pjesma “Weightless” zajedno sa svojim prokleto zaraznim i predivnim refrenom. Evergrey je u zadnjem desetljeću izgradio uistinu osebujan zvuk koji je čvršći i jači nego ikad prije, ali istovremeno mekši i emotivniji. Englund tu mirnoću i osjećajnost bez imalo poteškoća prenosi na live nastupe što smo odmah osjetili već na uvodnim pjesmama. Nakon “Distance” slijedi odlična i jaka “Passing Through”, inače moj osobni favorit s prethodnog albuma u live izvedbi zvuči bolje nego što sam se usudio nadati.

    evergrey
    foto: Vedrana Dobrić

    Gitare toliko fino mijenjaju karakter između teških riffova i smirenih solaža, a u trenutcima kada se svi instrumenti stope u jedinstven zvučni zid, kao nit vodilja ostaje predivna melodija klavira. Englund je oko sebe okupio uistinu vrhunske glazbenike koji instrumentalno odlično dočaravaju duboke tekstove koji krase većinu pjesama. Među vrhunce nastupa ubraja se predivna “All I Havena čijem se refrenu priključila cijela ispunjena Močvara kako bi postigla jedan od ljepših koncertnih trenutaka ove godine.

    Evergrey
    foto: Vedrana Dobrić

    Nakon nje bend se na kratko povlači s pozornice, ali samo da bi uz efektnu crvenu rasvjetu mogli započeti veličanstvenu “The Grand Collapse”. Zadnja trećina koncerta obilježena je većom energijom kako od strane benda tako i publike. Zajedno smo pjevali “Recreation Day” i “A Touch Of Blessing” dok je bend bio vidno oduševljen našom rekacijom. Sve je to zajedno kulminiralo na posljednoj stvari večeri “King Of Errors” nakon koje smo dobili Englundovo obećanje kako će do idućeg susreta proći znatno manje od 12 godina.

    Evergrey su sinoć pružili koncert koji će se pamtiti. Sve je bilo na zavidnoj razini, od uigranog benda i komunikacije s publikom do finog zvuka i atmosfere koja je vladala Močvarom. Tom Englund se iskupio za svoje dugogodišnje izbivanje s naših prostora, a kako i ne bi uz ovakvu kvalitetnu i emotivnu svirku. Nadamo se da se vidimo ubrzo, po mogućnosti već na idućoj turneji. Ostatak bendova pokazali su se u najboljem svjetlu i zasigurno osvojili nekolicinu novih fanova, ali na kraju su Evergrey svojom emotivnom svirkom pokazali kako su barem nekoliko razina iznad njih.

    Izvještava: Maroje Ćuk

    77 Shares
    Muziku podržava