Eminem u Milanu: Dokazao da je i dalje bog rapa

    2231

    Kada sam imala devet godina, na podu sobe starije sestre sam preslušavala neke bezimene CD-e. Pjesme su bile spržene nasumično, bez ikakvog reda, pa se većine toga ni ne sjećam. No, u moru neimenovanih bendova i pjesama su se našle dvije koje su od toga trena usmjerile moj ukus u smjeru rap i hip hop glazbe: “The Real Slim Shady” i “Mockingbird”. S devet sam se zaljubila u Eminemovo stvaralaštvo, a sinoć, dvanaest godina kasnije, ostvarila sam vlastiti san i uživo ga slušala na koncertu u Milanu.

    Na prostoru izvan grada, Area Expo, u dijelu Parco EXPerience, Eminem je sinoć održao koncert. Rasprodan mjesecima unaprijed, koncert je brojao more od 100 tisuća posjetitelja, a milje ljudi je zbilja bio šarolik. Od mladih, do onih preko pedeset godina, od ljudi koji su došli sami, do čitavih obitelji s malom djecom, a čulo se od talijanskog, njemačkog, sve do ukrajinskog jezika. Koncert je bio na otvorenom, na ugodna 32 stupnja, bez oblačka na nebu, pa je atmosfera cijelo vrijeme bila prava ljetna festivalska.

    Koncert je otvorio Royce da 5’9″, ali sam njegov polusatni nastup propustila, jer tko bi pomislio da vam od ulaza na mjesto događaja do samog koncerta treba 45 minuta pješke. Nakon Roycea, svojih sat vremena su dobili Prophets of Rage, koji su opravdali ime energičnim nastupom. Publika je ipak bila malo rezervirana za vrijeme njihova nastupa, no dozu euforije smo im vratili na “Jump Around”, a vrisak podrške se prolomio kada je Morello okrenuo gitaru i pokazao natpis “FUCK TRUMP”.

    Priprema pozornice za Eminema trajala je gotovo sat vremena, a kako se vrijeme Eminemovog izlaska na pozornicu približavalo, tako je rasla i napetost među publikom. Mogli ste osjetiti treperenje ljudi oko vas. Nakon nekoliko spontanih prizivanja aplauzima i vriskovima, dočekali smo i taj trenutak. Zastor se maknuo i pozornicom je vladao najveći MC, bog rapa, Marshall Mathers aka Eminem. Na pozornici mu je društvo pravio Mr. Porter, član nekadašnjeg D12-a, a pridružili su mu se i Royce da 5’9″ za pjesmu “Fast Lane” te veličanstvena Skylar Grey čiji je raskošni vokal predivno zamijenio Rihannine dionice na “Love the Way You Lie” i “Stan” te Beyoncein dio na “Walk on Water”.

    Ono što smo sinoć čuli i vidjeli bio je presjek duge karijere, s playlistom koja se kretala od starijih klasika do hitova s posljednjeg albuma. Najupečatljivije izvedbe su, uz već spomenute duete, bile “The Real Slim Shady”, “My Name Is”, “Rap God”, “Sing for the Moment”, “Like Toy Soldiers”, “Not Afraid” te veliko finale uz “Lose Yourself“.

    Eminem je na pozornici imao i DJ-a, prateće vokale, i bend koji je izgledao više kao orkestar i koji je svojom glazbom prekrasno zaokružio glazbenu podlogu s matrice. Pozornicu je bilo teško vidjeti, s obzirom na broj ljudi koji je bio na koncertu i s obzirom na to da je prednji dio bio rezerviran za osobe s fan pit ulaznicom, a već kod ograde koja je dijelila fan pit od ostatka, gdje sam i sama stajala, se gotovo ništa nije moglo vidjeti. No, na sreću je svuda bilo dovoljno ekrana prave veličine koji su nam prenosili što se zapravo događa na bini, a ozvučenje je bilo bez ijedne greške i sve se savršeno čulo na bilo kojem dijelu prostranog terena.

    Ono što nam je Eminem pružio u subotu bilo je puno više od koncerta. On je, kao i Mr. Porter, bio energičan i neprestano su komunicirali s publikom, vriskovi uzbuđenja i oduševljenja su često bili glasniji i od glazbe, i svi su bili u neprestanom gibanju. Bez playbacka, samo on i mikrofon, i neprestana ekstaza 100 tisuća ljudi. Otišao je u svom stilu, cerekajući se sa srednjim prstom visoko u zraku. Suze su tekle nekoliko puta; jednom od sreće što je u stvarnosti jednako dobar kao što sam ga zamišljala, jednom od šoka kada sam negdje usred koncerta shvatila gdje sam, i na kraju kada sam uz prve taktove klavira na “Lose Yourself” shvatila da će milanskoj avanturi uskoro doći kraj.

    Uz bolove u nogama i rukama, napukli glas i obraze utrnule od smijeha, mogu se samo zahvaliti svemiru što su visoka očekivanja ispunjena dok stavljam kvačicu pored još jednog ostvarenog sna.

    Izvještava: Inga Đuđik

    Muziku podržava