Elemental u Vintageu: ”Mi smo samo instrument koji je prenio sentiment”

    1626

    Odrastati uz bend koji raste skupa s tobom: jako je lijepo imati tu privilegiju, nećemo se lagati. Sjećam se još onih prvih dana kada sam kao dijete tek njuškala oko Elementala, sjećam se prvih CD izdanja koja sam posuđivala i revno presnimavala na kazete (zahvaljujući vječno pokvarenoj pržilici), a i kazete su mi uvijek nekako ostale draže – pojava CDa uništila je ideju nosača zvuka koji ima dvije strane, dva lica.

    Otprilike u ovo vrijeme prošle godine pisala sam izvještaj s velikog dvodnevnog koncerta Elementala u Tvornici kulture. Njima je taj događaj obilježilo dvadeset godina na sceni, a meni je to bio još jedan od nizu od njihovih koncerata koje sam pohodila, čiji je broj davno premašio tu simboličnu brojku od dvadeset.

    Na primjeru Elementala najbolje se vidi kako ljudi mogu odrastati i kao individue i kao kolektiv: jedno ne isključuje drugo. Shot je postao jedan od omiljenih predavača na EMI-ju, Remi se od prošle godine uhvatila gitare, a ove godine njezina pjesma ”Meteori” uvrštena je na kompilacijski album ”Femme Nouvelle”, Erol Zajnilović poznato je lice ABOP-a i Kriesa, u sastavima Chui, Mixed up Mary, Demoler Demoler krije se Koni, a nedavno sam posebno uživala na svirci Vidinog projekta Mi Vida u sklopu Rockmarkovih dražesnih Akustika utorkom navečer. Svi ti solo projekti nisu uzrokovali udaljavanje glazbenika od matičnog benda – već su rezultirali zvukom zanimljivijim no ikad, zvukom zbog kojeg su i sinoć u Vintage Industrial Baru ispostavili pravi rock koncert kao jedan sastav koji je davno prerastao uske okvire hip-hop sastava.

    ”Jebote, kol’ko vas ima” – uzviknuo je Shot na početku koncerta, netom prije no što su nas uveli u  priču s ”Romantikom”. Prekrcani Vintage u iduća dva sata sigurno je izgubio puno znoja – ali elana zasigurno ne. Subota je, evo je kiša, a ja nemam volje pisati jedan od onih suhoparnih izvještaja u kojem su secirati setlistu pjesmu po pjesmu. Sinoćnji koncert doživjela sam kao niz posveta raznoraznim događanjima i trenucima – nastojat ću ga takvim i prikazati, elementalnu posvetu po posvetu.

    Politički angažirani bend ispostavio je nekoliko prigodnih pjesama ususret izborima koji su nam svakim danom sve bliže i bliže: ”Oni dolaze”, ”Ljuljaj brod” i ”Iz dana u dan” najviše su nam približile predizborno raspoloženje. ”Sve je moje tuđe” možda je mrvu suptilnija, ali najavljena je kao posveta ”svim ljudima koji petkom, sredinom ili krajem mjeseca daju svoje novce tim nekim nepoznatim ljudima samo da zadrže krov nad svojom glavom”. Elemental u svom rukavu ima još brojnih pjesama koje bi sjele kao budali šamar pred izbore no – kao što su i sami rekli – nisu htjeli pretvoriti koncert u predizbornu kampanju.

    ”Priroda i društvo” zasigurno je bio jedan od highlightova koncerta (kao što često i biva) – bio je to trenutak posvećen svim tim odraslima u publici koji su u duši ipak ostali – djeca. To je također bio trenutak gdje je Shot, zapanjen publikom žešćom no ikad, na kraju pjesme samo protisnuo: ”Jel ovo neko snima??!”

    U žaru nedavnih prosvjeda prosvjetara, bend je u kratkom roku (u jednom danu) snimio i izbacio novi singl kao znak podrške, ”Solidarnost”. Pretkraj koncerta Shot je pozdravio svoju razrednicu Bojanu i najavio novi singl kao ”singl kojeg nikad nisu namjeravali izvoditi uživo, samo su htjeli dati potporu profesorima  koji traže svoje koeficijente, koji traže višu plaću, više prava, koji traže da ih se ne prijavljuje anonimno i koji traže nekakav dostojanstven život.” Posvetu prosvjeti Remi je sročila jednostavnim, a odzvanjajućim riječima: ”Ovo nije naša pjesma – mi smo samo instrument koji je prenio sentiment”.

    Solidarnost

    Objavljuje Elemental u Petak, 20. prosinca 2019.

    Shot je, kako je sam rekao, ”mindfuckom zajeb’o stvar” i zaboravio tekst pjesme ”S trideset” na nekoliko dijelova – događa se, sumnjam da je ikome zasmetalo. Zato ”stvar nije zajeb’o” s novom pjesmom koju su po prvi put izveli sinoć, pjesmom toliko svježom da su se do prije tri dana svađali oko njenog naslova. Na kraju su se jedva usuglasili za ”Hej, sanjalice”. Teško je zaključiti što neka pjesma znači nakon samo jednog puta što je preslušate, tako da su moji sljedeći zaključci samo moji i možda potpuno pogrešni. Osim što je ”Hej, sanjalice” posveta onim ljudima koji ne puštaju jednoj gravitaciji da ih sputava i spušta na zemlju s ljudima koji gledaju u pod, nešto u pjesmi me jednostavno navodi na pomisao da je zamišljena kao  potajni nasljednik hitova ”Male stvari” i ”Goli i bosi”, odnosno kao odgovor osobe kojoj se ”prezirno smiju kad skuže da je sanjar”, osobe koja se pridružuje žonglerima, koja počinje motat da ne prestane pušit, koja je sretna sama – gola i bosa na ulici. Možda sam sasvim u krivu, ali tvrdoglavo ću se držat ove (možda) nategnute interpretacije pjesme kao posvete starijim hitovima.

    Nakon dva sata svirke, brojnih posveta i dva bisa, sanjarski glazbenici oprostili su se od sanjarske publike; ono što se nakon sinoćnjeg koncerta sa sigurnošću može tvrditi je da se elementalitet nastavlja i u 21. godini života.

    48 Shares
    Muziku podržava