Elemental u Tvornici: Moj, njegov i naš svijet proslavio dvadeseti rođendan

    1332

    Elemental – XOXO – Zagreb

    60Kn – 95Kn
    Datum i vrijeme: Subota, 15.12.2018. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Tvornica kulture Zagreb , Šubićeva 2

    Elemental – XOXO – Zagreb

    60Kn – 95Kn
    Datum i vrijeme: Petak, 14.12.2018. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Tvornica kulture Zagreb , Šubićeva 2

    Sjećam se kada se pojavio taj neki hip-hop sastav na Porinu 2004. Svirali su stvar koja je bila hit te godine, “Romantika”. Makar su u tom trenutku već imali dva odlična albuma iza sebe, vjerujem kako su ih mnogi, osobito starija garda, ipak uzimali za neke one hit wonder mulce koje ćemo zaboraviti jednako brzo koliko smo i čuli za njih. Tko bi znao da će to biti sastav zbog kojeg ću zavoljeti glazbu… Fast forward i u 2018. smo godini, točnije u ovom vikendu u kojem je Elemental obilježio dvadeset godina postojanja dvodnevnom rođendanskom proslavom u punoj Tvornici kulture. Impresivno, zar ne?

    Elemental
    Foto: Monika Bračević

    Dvodnevni “Elemental  – XOXO” birthday bash sastojao se od dvije večeri, svake posebne na svoj način: prve večeri koja je zamišljena kao sjedeći koncert baš zbog nas, kako bismo u miru odslušali pjesme koje je bend odabrao i za sebe i za nas, a druge večeri nešto sasvim drukčije: nema sjedenja – mi smo zbor koji pleše i pjeva pjesme koje smo sami stavili na bendovu setlistu.

    Prvu večer otvorili su pjesmom za koju kažu da im je “otvorila put”: riječ je o “Dal’ sjećaš se…”, pjesmi s drugog albuma. Neki bi možda rekli da je koncert kao sjedeći, što je novitet za bend, bio statičan. Ne bih se složila: pozornica ukrašena plavim svjećicama, publika koja nestrpljivo iščekuje što će im bend sljedeće poručiti, bez ikakvog žamora, bez onog šušura koji nekad zna zasjeniti izvođače… Sve to rezutiralo je jednom zaista posebnom atmosferom, pa gotovo kao da ste se našli kakvom jazz klubu gdje je naglasak baš na glazbi.

    Elemental
    Foto: Monika Bračević
    Muziku podržava

    Osim pjesama s posljednjeg albuma, na setlisti su mjesto našle neke pjesme koje rijetko imamo priliku čuti uživo. Tu bih izdvojila “Napokon”, “Elementalitet”, “Odrastanje”,  “Oproštajna pisma”, “Prsti jedne ruke” i “Ostavi T.R.A.G.”. Te pjesme više ne zvuče kao što su zvučale prije, ali zanimljivo je kako i ti stari tekstovi s početaka karijere bez poteškoća stoje rame uz rame s novijim pjesmama: s novim aranžmanom i s iskusnijim bendom dobivaju jedan zanimljivii, zreliji ton. Tu se vidi kako se bend razvijao i koketirao s drugim žanrovima, udaljavajući se od old school rapa s prva dva albuma, ali sami korijen, sami “rima, ritam, muzika” korijen – ostao je očuvan. Tako je Remi nakon pjesme “Elementalitet” uzdihano prokomentirala “prije smo radili duže pjesme, što je ovo, tridesetica?”, nakon čega su simbolično nastavili koncert pjesmom s posljednjeg albuma, “S trideset”. Još jedno iznenađenje večeri bila je Remi s gitarom u rukama. Nervozno je prokomentirala da joj ne zamjerimo ako nešto fula: gitaru je posljednji put svirala s 13 godina, da bi je ponovno pronašla u svom naručju ovog kolovoza. Tako su u novom izdanju odsvirali “U duši smo junaci”, prvu pjesmu od Mireline poezije koju su odlučili uglazbiti. Krajem pjesme šaljivo su prokomentirali taj presedan gdje se nakon dvadeset godina karijere konačno dogodilo da Remi svira, a Shot pjeva back vokale.

    Koncert se nastavio u istom ritmu: malo starog, malo novog. Kada je red došao na “Ljuljaj brod” publika se razgalila; krajem pjesme Shot je u nevjerici rekao kako “nije znao da sjedeći ljudi znaju biti tako glasni”. Koncert je trajao puna dva sata (što će se ponoviti i sljedeće večeri) s dva bisa (što će se također ponoviti i sljedeće večeri) tijekom kojih je rijetko tko zapravo ostao sjediti. Najpopularnije stvari, poput “Male stvari”, “Prokleta ljubav”, “Crveno” i “Romantika”, ali i najnovije pjesme, “Nešto glasno” (što smo u ovom slučaju valjda bili mi – publika), kao i “Po mojoj mjeri” (gdje se Remi nanovo hrabro prihvatila gitare) ostavile su i publiku i bend bez daha.  Oprostili su se od nas s “Goli i bosi”, što je za neke označavalo kraj koncerta, a za neke kraj prvog čina: drugi je uslijedio sutradan.

    Elemental
    Foto: Monika Bračević

    Kako su za drugu večer rođendanskog koncerta fanovi bili ti koji su birali pjesme za setlistu, Elemental je plesao kako smo im mi svirali. Ili smo mi plesali kako je Elemental svirao? Kakogod, svi smo plesali. Svi smo pjevali. Svi smo znali pjesme i svi smo se trudili biti što glasniji. Svi smo bili emotivni, i bend i publika. Ma tko je tu zapravo bend, a tko publika, tko je tu zapravo zauzeo pozornicu?

    Bend je izrazio zadovoljstvo sa setlistom koju su slušatelji sastavili: bilo je tu mnogo stvari koje smo slušali i prvog dana, ali i nekoliko koje su izostale sa setliste prvog dana a sada zablistale – kao “Tempo velegrada”, “Ne vjerujem”, “Gdje je moj grad” i  “U mojoj glavi”.  “Tempo velegrada” dobio je jedno novo rock ruho koje mi se zaista jako svidjelo; nadam se da će kao takvo naći svoje mjesto na novom albumu benda, najavljenom kao izdanju čiji će sadržaj biti pjesme koje su bendu drage, a nikada nisu izašle kao singlovi. Na “Gdje je moj grad” dvorana se zamračila, stavivši time fokus na svakako jednu od laganijih pjesama večeri: uz nju smo svi “utonuli u čudan san”.

    Elemental
    Foto: Monika Bračević

    Kao što je već rečeno, i druga večer je imala dva bisa, a koliko je ljubavi vladalo na drugom danu rođendana možda najbolje potvrđuje neumorno traženje i trećeg bisa od strane onih najzagriženijih. Pjesme za bis birao je bend pa se među njima našla i “Zašto te imam”, koju nismo imali priliku čuti prvog dana. Na “Nešto glasno” se i jedna cura popela na pozornicu kako bi simpatično pokazala kako i ona ima “nešto glasno” za reći, što je bend objeručke prihvatio.

    Što se važno dogodilo u 2018. za Elemental? Izdali su prvi kompilacijski album. Marko Podrug im je napisao biografiju. Medika im je ustupila prostor za snimanje još jednog albuma koji će nam doći kao šećer na kraj tekuće godine, a sada su se dvije večeri zaredom razlomili na faktore. Zbog sebe. Zbog glazbe. I zbog nas. “Kako bi bilo da za nekih dva’est godina pogledam natrag i shvatim što sam propustila?” – pitanje je koje si bend postavlja u pjesmi “Sama”. Prošlo je dvadeset godina, a sudeći po ovoj nezaboravnoj proslavi – to se više ne moraju pitati.

    403 Shares
    Muziku podržava