Cigarettes After Sex
Novi instant indie heroji Cigarettes After Sex uspjeli su dupkom napuniti veliki pogon Tvornice kulture koja je što zbog tropske temperature, što zbog uzbuđenja brojnih, mahom maloljetnih fanova, bio u 21:40 pred ključanjem.
Već se u prvoj minuti nakon izlaska benda na pozornicu moglo čuti da je tehnički dio pripremljen kriminalno loše. To ni ne čudi, s obzirom da je ton majstor iz nekog meni nepoznatog razloga bio na stageu, dok je tamonekitehničar na mjestu gdje inače stoji miks pult doslovno gledao seriju na laptopu tijekom većeg dijela nastupa, a majstor rasvjete kraj njega cijelo vrijeme ćakulao s njim (vjerojatno mu bezobrazno kvareći uživanje u omiljenoj TV drami). Zbog odbijanja zvuka stvoren je efekt bačve koji je Grega Gonzaleza i njegov sneni glas pretjerano “stisnuo” u drugi plan.
Minimalistička gitara naštrikana po uzoru na The XX jedina je odlično funkcionirala i bila primjetna, dok se ravan, ali fino odmjeren zvuk bubnja lijepo prilagodio cijeloj atmosferi. Naravno, priču koja je osim tehnički bila načeta kvario je bonton gledatelja koji su neumorno brbljali. Iako iritantna, poznata je to pojava, no svejedno naivac u meni očekuje mir i tišinu na koncertu benda kojem i najdinamičnija stvar zvuči kao uspavanka. Lijep uvod “K.”, najjače pjesme s novog albuma, ponovo je uništio razglas čija je kvaliteta sad već podsjećala na lokalnu motorijadu, a ne na ozbiljan koncert.
Ostalo je tome tako do samog kraja kratke, ali nikako i slatke glazbene večeri u vrućoj Tvornici koju nisu uspjele spasiti ni zarazna (sad već kultna) “Nothing’s Gonna Hurt You Baby” niti povremeni oduševljeni krikovi zanesene mlađarije. Uz taj, jedini pamtljivi moment bila je vrlo dobra “Apocalypse” s aktualnog studijskog izdanja te “Please Don’t Cry” koja je na bisu dobila lijepu, dirljivu izvedbu kakva joj i pristoji.
No, kad se grubo podvuče crta, dolazi se do zaključka kojem sam bio sklon i prije samog koncerta, a to je da Cigarettes After Sex kroz svoj repertoar pjevaju jednu te istu pjesmu. I takav je pristup legitiman, dapače – oko mnogih se sličnih izvođača stvorio nevjerojatan hype. No, 30 stupnjeva u kasnim večernjim satima, krcata Tvornica te visoka očekivanja brojnih djevojaka i mladića jednostavno su zvali na barem kakvu-takvu atmosferu.
No, umjesto čarolije atmosferične indie glazbe kakvu znaju priuštiti puno vještiji bendovi (bit ću subjektivan i spomenuti Sigur Rós ili ako baš hoćete ponoviti ime The XX koji su od ovih cigareta bez nikotina intelektualno i glazbeno miljama daleko), dobili smo obične hipsterske karmine. Nadam se samo da neću danas u crnoj kronici pročitati kako je neki zalutali roker doslovno umro od žestokih napadaja zijevanja – bila bi to uistinu prevelika i besmislena žrtva.
