Garbage
Dvadesetak godina je trebalo grupi Garbage da napokon dogovori prvi dejt s Ljubljanom i dobro im je prošao, žele se vidjeti opet.
Razlog njihov dolaska je turneja na kojoj predstavljaju svoj šesti studijski album “Strange Little Birds” čiji izlazak je predviđen za koji dan, 10. lipnja.
Koncert su započeli pjesmom “Sometimes” ujedno prvom pjesmom s novog albuma koja svojom sporošću i teatralnošću izvrsno najavljuje oštrinu i odlučnost pojave Shirley Manson, poznate frontmanice sa stavom koja se ne libi reći što misli.
No reći što misli propustila je tijekom prve, a i druge pjesme, isto predstavnice novog albuma, pjesme “Empty”, no već iza slijedećih, starijih i poznatijih publici “Stupid Gril” i “Special” započinje komunikaciju s publikom ispričavajući se radi prehlade koju vuče. 
Prehlade i kašlja koji su krivici tome da je započetu stvar “Blood for Puppies” prekinula žustrim mahanjem ruke i naredbom dečkima/muškarcima/džentelmenima, kao ih sam naziva, iz benda da krenu ponovno. Upravo taj trenutak dao je ovom prvom dejtu ono najpotrebnije, opuštanje, napetost je nestala i bili smo tamo sa starim znancem. 
Tim iskrenim skretanjem iz zadanih, očekivanih, besprijekornih standarda koncerta kojima ona svojim iskustvom mora biti dorasla, otkrila nam je samu esenciju svoje ranjivosti. Pokazala je ranjivost u svoj snazi koju ona za nas nosi, ranjivost u svome glasu i izvedbi. Izvedbi koja je u tom trenutku bila loša, ali bez ikakvih oklijevanja i samo odlučnijim naporom nastavila je u želji da nama, svojoj publici, ponudi najbolje od sebe. U čemu ju je bend svesrdno pratio.
Ti trenuci kad ti se bend ogoli, to su trenuci kad im prepoznaš dušu i prepustiš dalje bez predrasuda i ideje o mogućem razočarenju koje te je moglo dočekati jer stižeš na njihov koncert godinama prekasno. To su trenuci kad nastane ta pukotina u vremenu i prostoru i znaš da će koncert biti dobar bez obzira na sve. Pomišljeno, nastavno dokazuju svakom slijedećem pjesmom sve više, a niz započinju pjesmom “Bleed Like Me”.
Svoj već spomenuti gard cure sa stavom dokazuje i svojim osvrtom prema Donaldu Trumpu, kojeg ta cura ne gotivi baš te mu posvećuje pjesmu “Sex Is Not the Enemy”, nadajući se da bi iz nje mogli izvući pouku oni koji trebaju.
No, prava poslastica krila se u priči pije pjesme “A Stroke of Luck“, koja je prema ispričanome prva pjesma koju je Manson napisala, ikad. Na samoj audiciji za pjevačicu slagala je da je već pisala pjesme zbog čega su je dečki iz benda poslali s netom snimljenim instrumentalom u hotelsku sobu i rekli da se vrati s riječima za pjesmu. Vratila s riječima za pjesmu “A Stroke of Luck”.
Publika je nešto malo žešći odgovor tijelima dala na prvi takt pjesme “I Think I’m Paraniod”, dok se sljedeći dirljiv trenutak dogodio uz pjesmu “The Trick Is to Keep Brething“, isto pjesmu s albuma “Version 2.0” za koji Shirley izjavljuje da je njoj osobno njihov najdraži album, do naravno ovog najnovijeg. Mudrica!
Sing-along dogodio se kroz sljedećih par pjesama “Why Do You Love Me”, “Push It” i “Only Happy When It Rains” nakon koje je pokušano pozdravljane s publikom.
U bisu su se predstavili s nove dvije pjesme, prvu “Automatic Systematic Habbit”, inače pjesmu koja je prvotno naručena za film o vampirima, međutim im se toliko svidjela da je se nisu mogli odreći i prodati je nego su je zadržali za sebe i laganu pjesmu s novog albuma “Even Though Our Love Is Doomed” koja predstavlja, kako tvrde, njihovu samu suštinu i ako volite Garbage da ćete voljeti i tu pjesmu.
Finalni pozdrav s publikom napravili su uz pjesmu “Cherry Lips” i obećanje da će biti i drugog dejta pa čekamo! Čekamo da nazovu!
Biti u njihovom društvu dva sata bilo je odlično, energično i iskreno, baš kao i sama Shirley Manson i ostatak ekipe, što je izvrsna činjenica kad znaš da ta djevojka za nekoliko mjeseci puni pola stoljeća. Da, kad to znaš i ti želiš biti baš kao ona kad tako narasteš.
Dobra noć u Ljubljani!
